четвртак, 27. септембар 2012.

Cледећа генерација лекова


Istraživači su otkrili bakteriju - poznatu kao " dirižabl bakterija " – koja može da leči od bolesti izazvane trovanjem do raka.

"Mi gradimo platformu koja može da dozvoli da dirižabl bakterija bude sledeća generacija boraca protiv bolesti, " izjavio je lider studije dr William E. Bentley. " Koncept je jedinstven . "

Prototip dirižabl bakterije je bakterijski soj E.coli koji su Bentley i njegove kolege razvili na Univerzitetu Merilend u Koledž parku .

" Napravili smo genetski sklop koji daje E.coli ciljane, sensitivne i tranzitivne mogućnosti ", objasnio je Bentley." Rezultat je bakterija dirižabl - ćelije koje se samostalno kreću i nose ili transportiju važan "teret" .

Tradicionalni genetski inženjering reprogramira bakterije, tako da one proizvode antibiotike , insulin i druge lekovе. Bakterije rastu na hranjivim površinama u čaurama od nerđajućeg čelika. One oslobađaju antibiotike ili insulin u čaure, a zatim se priprema lek za preradu i buduću upotrebu kod ljudi.

Dirižabl bakterija predstavlja bioinžinjerski korak dalje. Naučnici genetski menjaju bakterije za proizvodnju lekova . Oni zatim daju bakteriji adresu biohemijske isporuke , što je ustvari lokalizacija bolesti . Ove bakterije putuju do obolelih tkiva i počinju proizvodnju supstanci za borbu protiv bolesti . One se mogu progutati u vidu kapsule ili ubrizgati u telo putem injekcije.
Ciljani molekul se nalazi na spoljašnjoj površini bakterije - dajući mu mogućnost da se poveže sa određenim ćelijama i spaja sa njima. Genski segment koji se ponaša kao " nanofabrika " je unutar bakterije. Ona koristi bakterijsku prirodnu ćelijsku mašineriju da proizvodi lekove, npr. one koji mogu da se bore protiv bakterijskih infekcija, virusa i raka .

Bentley-ev tim je pokazao da je projektovan soj E. coli tražio i povezao se sa ćelijama creva u laboratorijiskim uslovima. Oni su takođe utvrdili da modifikovana bakterija proizvodi hemijske signale koji aktiviraju susedne bakterije da stvaraju određene proteine koje obično ne proizvode .

"Dirižabl bakterija može da pošalje snažan signal na koji ćelije koje se bore protiv bolesti mogu da odgovore", rekao je Bentley. " Hemijski signali aktiviraju odbrabnene ćelije organizma protiv stranog tela, uključujući i bakterije koje izazivaju trovanje hranom . "
Izvor: 241st National Meeting and Exposition of the American Chemical Society in Anaheim

Aнализа столице



Hemoglobin u stolici  (HB)

Krv u stolici
U diferencijalnoj dijagnostici čira i karcinoma reakcija na okultno krvarenje (prisustvo krvi u stolici) je veoma važna. Čir krvari na mahove, dok kod karcinoma krvarenje često perzistira.
Tragovi krvi ne mogu se otkriti makroskopskim pregledom stolice. Za dokazivanje okultnog krvarenja postoJe mnoge metode.
Ovaj test pokazuje krvarenje iz probavnog trakta, iako nije vidljivo golim okom.
Testiranje stolice na okultno krvarenje vrlo je važno u prevenciji raka debelog creva.


Indikacije:
Pretraživanje osoba bez simptoma: trebalo bi napraviti testiranje na okultno krvarenje jednom godišnje.
Testiranje osoba sa simptomima, koji se javljaju doktoru zbog neobjašnjivih abdominalnih nelagoda.

Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: negativno

Pozitivan nalaz upućuje na krvarenje zbog čira na želucu ili duodenumu, tumora u probavnom traktu ili kod ulceroznog kolitisa.

Određivanje Helicobacter pilori (antigen) u stolici.

Dokaz antigena Helicobacter pilori iz uzorka stolice služi kao pomoćna metoda u dijagnostici infekcije s H.pilori iu kontroli eradikacijske terapije.

Helicobacter pilori (HP) je spiralna bakterija koja je nađena na mukozii čovekova želuca. Jedina je bakterija koja može preživeti u izrazito kiselom želudačnom sadržaJu, sa vrlo malo kiseonika, pri temperaturi od 37 stepeni C.

Osim na želudačnoj mukozi, u ljudi je HP otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u pljuvački, a dokazan je iu stolici. U čovekovu je okolišu (voda, hrana, otpadne vode) HP nađen samo izuzetno, s obzirom da pripada bakteriJama vrlo osetljivim na različite nepovoljne činioce okoline, ai tada samo u svom kuglastom obliku, za koji nije dokazano da uzrokuje bolest.

Kako se ljudi zaraze sa HP?
Način prenosa HP infekcije još nije potpuno istražen. Sva dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi direktno od zaražene osobe na zdravu osobu, i to na tri glavna načina:
• ŽELUDAC-USTA, kada iz povraćenog želudačnog sadržaja inficirane osobe koJi sadrži veliku količinu bakteriJa, one dospeju u usta zdrave osobe;
• USTA-USTA, kada iz usta zaražene osobe bakterija prelazi u usta zdrave osobe; istraživanja su, naime, pokazala, da se HP nalazi i na ranicama na sluznici usne šupljine;
• STOLICA-USTA, kada bakterija iz stolice zaražene osobe, prljavim rukama, pređe u usta zdrave; ovaj put zaraze se zasniva na činjenici da se HP često može naći u stolici zaražene osobe.

Postoje i naznake nekih drugih puteva zaraze (iz okoline putem vode ili preko mačaka, pasa i dr), ali ta još treba potvrditi detaljnijim istraživanjima.

Za grupu pacijenata mlađih od 45 godina, bez teških simptoma (tzv. "alarmantnih simptoma" dijagnostički se postupak može sprovesti već u ambulanti opšte medicine jednom od neinvazivnih dijagnostičkih metoda (duvanjem s ureja izdisajni test ili otkrivanjem antigena HP u stolici). U slučaju pozitivnog nalaza preporučuje se provesti terapiju infekcije. Uspeh terapije kontroliše se takođe neinvazivno, prvenstveno se koristeći jednostavnim i bezbolnim ureja izdisajni test (duvanjem).

Урин -- комплетни преглед



Urin (Mokraća) se sastoji od približno 95% vode i 5% krutog materiJala. Ona je otpadni produkt metabolizma ćelija što rezultuje izlučivanjem 1-1,5 L mokraće svakodnevno.

Merenje specifične gustine mokrace upućuje na sposobnost bubrega da skoncentrira mokraću. Specifična gustina mokraće je veća od vode (čija je vrednost 1000) jer sadrži otopljene soli.

Vrednosti za specifičnu gustoću poremećene su kod: a) dijabetesa gde je povećan volumen mokraće i povišena relativna gustina b) kod povišenog pritiska gde je normalni volumen, a smanjena je relativna gustina c) hronične bubrežne bolesti u početnoj fazi povećan je obim mokraće, a smanjena je relativna gustina. Niska specifična gustina: u dijabetes insipidus, glomerulonefritis i pijelonefritis, ali ne u početnoj fazi Povišena specifična gustina: prisutna je u bolesnika sa diJabetes mellitus, dijarejom iu dehidriranih paciJenata.

Kiselost mokraće raste kad se natrijum i kiseline zadržavaju u telu, a alkalna mokraca obično sadrži bikarbonatne-karbonatni pufer koji se više izlučuje kada su povećane baze u telesnim tečnostima. Uzimanje različite hrane kao i natriJum bikarbonat.
 Normalne vrednosti:
reakcija pH kisela

Dijagnostička značajnost:
pH mokraće <7: nalazimo u acidozi, nekontrolisanom dijabetesu, plućnom emfizema, dijareje, te kod respiratornih bolesti kada se u organizmu zadržava CO2. pH mokraće> 7: kod mokraćnih infekcija i intoksikacija sa salicilatima
Volumen mokraće u 24 sata: 1.0 – 2.0L
Ukupni proteini: 10 - 140mg/dan
Natrijum: 40 - 220mmol/dan
Kalijum: 25 – 125mmol/dan
Kalcijum: 2.50 – 7.50mmol/dan
Fosfor: 16 – 48mmol/dan
Kreatinin:  5.00 – 18.00mmol/dan
Kreatinin klirens: 1,3 – 2,3mL/s
Mokraćna kiselina: 1.2 – 6.0 mmol/dan
 Urin (izgled) fizikalni pregled
Opis fizikalnih i fizikalno-hemijskih karakteristika mokraće: izgled, boJa,miris, reakcija i specifična težina. Mokraća zdravih ljudi obično je bistra i žute boje. Boja potiče od mokraćnog pigmenta, urokroma. Specifična težina mokraće ima širok raspon od 1010-1025, a zavisi o količini izlučene mokraće. pH mokraće kreće se od slabo kiselog do slabo alkalnog (8/4-7/2).
Sedimenta urina
Pregled mokraćnog sedimenta tj mikroskopski pregled taloga koJi se dobiJe nakon što se mokraća centrifugira.

Sediment se sastoji od organizovanog i neorganizovanog dela. Neorganizirani deo sadrži razne soli koJe se pojavljuju u kristalnom ili amorfnom obliku, dok organizovani deo sadrži epitelne ćelije (pločasti epitel), pojedinačne leukocite, mikroorganizme ili slučajne sastojke kao što su dlačice, zrnca škroba i kapljice masti.
Patološki sediment obično se sastoji od raznih cilindara, eritrocita, leukocita, bakterija, parazita i njihovih jajašaca.
Normalne vrednosti:
Referentni raspon (broj čestica u vidnom polju)
Leukocit                                          0 – 2
Eritrociti                                          0 – 2
Stanice pločastog epitela                   0 – 1
Male epitelne stanice                         0 – 1
Hijalini cilindri                                   0 – 1
Nehijalini cilindri                                0
Bakterije                                         0
Gljivice                                           0
Sluz                                               0
Kristali                                            0
Soli                                                0
Urinokultura sa antibiogramom
Mikrobiološka pretraga urina - popularno zvana urinokultura. Kod nje određujemo broj bakterija i ako je potrebno testiramo osetljivost bakterija na antibiotike.

Postoje bakterije koje se nalaze normalno na sluznici i one se nazivaju fiziološka flora. Međutim, neke bakterije su patogene i one izazivaju simptome bolesti. Da bi nalaz bio pouzdan, vrlo Je važno pridržavati se uputstava prikupljanja uzorka mokraće.
Normalne vrednosti::
Muškarci i žene: sterilno

Povišena vrednost:
Ukoliko je nalaz pozitivan i nađene su i izolovane bakterije, radi se antibiogram, odnosno određuje antibiotik koji najbolje deluje na izolovanu bakteriju.
Test na trudnoću
Kod izostanka krvarenje od svega nekoliko dana, kada Je Još nemoguće trudnoću detektovati ultrazvukom, za potvrđivanje trudnoće koriste se test trake za urin koJe reaguJu već na vrlo malu koncentraciJu betaHCG-hormona trudnoće.

Takav pozitivan test treba za nekoliko dana potvrditi ultrazvučnim pregledom kojim se potvrđuje intrauterina trudnoća tj,. trudnoća u materici jer test na trudnoću će biti pozitivan iu slučaJu vanmaternične trudnoće

Oдређивање хормона у крви

Aнтитело смањује тумор

Како се наводи у новој студији са Стенфорд Универзитета у САД, јединствено антитело доводи до смањења или нестајања тумора неколико различитих хуманих карцинома по трансплантацији у тело миша. Истраживачи се надају да ће поновити ове сензационалне проналаске и на тестовима код људи у наредних неколико година. 

Др  Irving Weissman, професор патологије на Станфорду, и колеге, пишу о свом успеху у терапији карцинома и тумора мокраћне бешике, мозга, дојке, дебелог црева, јетре, јајника и простате у онлајн издању Proceedings of the National Academy of Sciences.


Истичу да антитело блокира протеин CD47, који шаље "не једи ме" сигнал који ћелије рака користе у заустављању макрофага и других ћелија имунског система од прождирања.

Анти - CD47 је прва терапија антителима која је ефикасна према различитим хуманим туморима. Истраживачи наводе да с нестрпљењем ишчекују почетак фазе 1 и фазе 2 клиничких испитивања на људима у наредних неколико година.

Терапија такође значајно смањује могућност ширења тумора (метастазирања) у друге делове тела миша, и у појединим случајевима, животиње изгледа да су "излечене". 

Weissman, direktor Institute of Stem Cell Biology and Regenerative Medicine и Ludwig Center for Cancer Stem Cell Research and Medicine, oба у Стенфорду, истиче да њихов проналазак убедљиво и уверљиво показује да је CD47 легитимана и обећавајућа мета у хуманој терапији карцинома: 

"Блокирајући овај сигнал 'не једи ме' инхибише се раст готово свих хуманих карцинома које смо тестирали на мишевима, са минималном токсишношћу, " наводи Weissman.

Др Robert Weinberg професор биологије са  Whitehead Institute for Biomedical Research  у Масачусетсу који није укључен у истраживање наводи да су налази занимљиви и узбудљиви и да се нада да ће се налази искористити у циљу проналажења нових терапијских опција.

"Мобилишући имунски систем да напада солидне туморе је током дугог времена циљ многих истраживача карцинома током протеклих декада, " наводи Weinberg.

Weissma - ова Лабораторија је већ открила да је CD47 нормално експримиран на површини циркулишућих матичних ћелија крви као пут за заустављање од напада макрофага, ћелија чистача имунског система, који патролирају у потрази за ’’неисправним’’ ћелијама које ће елиминиста, мада понекад и погреше. 

CD47 сигнал подстиче макрофаге да ослобађају различите продукте. 

Weissman  и колеге су, такође, претходно пронашли да поједини типови ћелија рака, попут оних код леукемија и лимфома, имају такође начин да експримирају  CD47 на својој површини и да шаљу ’’не једи ме’’ сигнал и да тиме избегну да из макрофаг прождире. 

Пронашли су да су неки од мишеви са хуманим нон - Хочкин лимфомом којима су дали антитело које блокира CD47, заједно са агенсом који подстиче макрофаге на прождирање, излечени. 


Последња студија укључује експерте из многих области, укључујући онкологе, урологе, гинекологе, радиолошке онкологе, неурохирурге, хематологе, патологе, оториноларингологе, хепатологе. Истраживачи су пронашли да скоро свака ћелија хуманог карцинома коју су испитивали експримира  CD47, у просеку, три пута више него нормална ћелија.

Такође су пронашли да код људи чије ћелије рака експримирају доста  CD47 ћелије теже да живе краће од оних са сличним карциномом али ћије ћелије рака експримирају мање  CD47. Ова особина може бити од користи као метод прогнозе карцинома. Истраживачи су запазили да се, током неколико недеља, већина тумора смањује, а да се у појединим случајевима уочава и потпуно нестајање; код пет мишева са трансплантираним хуманим карциномом дојке, пошто је тумор нестао, истраживачи су обуставили третман. Мишеви су и даље били без карцинома четри месеца након тога, те су истраживачи закључили:

"Ови налази указују да анти -  CD47 антитела могу драматично да успоре раст хуманих солидних тумора блокирајући могућност  CD47 у преношењу ’’не једи ме’’ сигнала до макрофага."


Weissman истиче да уколико је тумор високо агресиван, CD47 антитела такође блокирају метастазе.

"Постаје веома јасно да, у циљу да карцином преживи у телу, он мора да изнађе пут да избегне ћелије урођеног имунског система". Урођени имунски систем је прва линија одбране противу патогена попут вируса и бактерија. Ипак, у појединим случајевима, терапија CD47 антителима није успешна.  Weissman  истиче да има још доста тога да се учи.

"Потребно је да научимо више о односу између макрофага и ћелија тумора, и како да привучемо више макрофага у тумор."

Можда хируршко смањивање тумора или радиотерапија може бити од користи пре терапије антителима, или можда чак коришћење уз додатна антитела у стимулацији имунског система у циљу убијања ћелија карцинома.

У међувремену, истраживачи верују да су налази довољни да покажу да коришћење антитела као јединствене терапије буди наду и представља следећу етапу у даљим истраживањима.