-Lek
u organizam dolazi putem: kože, GIT-a, pluća, i.m., i.v., s.c.,
intreperitonealno
Organizam
utiče na lek, menjajući njegovu strukturu i tako menja njegov terapijski efekat
ili toksičnost.
RESORPCIJA PREKO
KOŽE
-Apsorpcija zavisi od anatomije i
fizioloških osobina kože, kao i od fizičko-hemijskih supstanci koje se
resorbuju.
-Kod
odraslih površina kože je 17m2 tj. 18% telesne težine. Debljina sloja od 0,5 do
4mm. Ima sekretornu i ekskretornu ulogu.
-Sastoji se iz 3 dela: 1.Površinski sloj
– epidermis
2.Dermis – Corium dermis
3.Potkožno tkivo – Hipodermis, subcutis
-Površinski
sloj se sastoji od više slojeva mrtvih, keratizovanih ćelija.
-Permeabilnost kože je pasivnog karaktera pa
se ponaša po Fukovom zakonu difuzije –
prodiranje proporcionalno koncentraciji supstance na koži.
-Mehaničke
mere (masaža, utrljavnaje masti) pojačavaju lokalni krvotok i olakšavaju
resorpciju leka.
-Prodiranje
leka zavisi od osobina supstance. Ako se primeni u obliku masti sa lipofilnom
podlogom, lakše se resorbuje.
-Prodiranje
u krvotok se vrši na dva načina: 1.Transepidermalno,
kroz sve delove epidermisa i dermisa.
2.Transfolikularno, oko korena dlake, kroz membranu folikula, a zatim
preko lojnih žlezda.
-Transfolikularni
put ulaza je opasniji jer zaobilazi barijeru epiderma.
-Elektroliti
i neki teški metali (živa), uglavnom prelaze transfolikularno.
-Neki
metali (živa2 + hrom3+) se vezuju za proteine i ostaju u epidermu.
-Vlažnost
kože sa višom temperaturom potpomaže transfolikularnoj penetraciji.
-Oštećenje
epiderma povećava apsorpciju i toksične supstance lako prolaze.
RESORPCIJA PREKO
PLUĆA
-Važan
put za toksične gasove, arosole i neke čestice mikroorganizma.
-Površina
pluća 70m2 je visoko permeabilna za liposolubilne i neke nerastvorne
komponente.
-Čestice
mikroorganizama ili metala (uran, azbest) se apsorbuju i pinocitozom.
-Apsorpcija
gasova kroz pluća uslovljena je spoljnim parcijalnim pritiskom.
-Smeša
gasova se ponaša prema Daltonovom zakonu
o parcijalnim pritiscima. Pritisak smeše gasova jednak je zbiru parcijalnih
pritisaka i konstantan je
-Gas
prodire u pravcu sniženog pritiska tj. iz alveola u krv.
-Membrana
aleveola sa fizičko-hemijskog stanovišta: Gas ili para pre prolaska kroz
membranu rastvaraju se u tečnoj fazi. Gas u kontaktu sa tečnošću se rastvara
dok parcijalni pritisak pare iznad tečnosti ne bude u ravnoteži sa gasom
rastvorenim u tečnosti.
-Brzina
zavisi od debljine i površine membrane, koeficijenta difuzije i gradijenta
pritiska sa obe strane memb.
-Vreme
postizanja ravnoteže zavisi od rastvorljivsti i veličine kontaktne površine.
-Henrijev zakon –Količina gasa koja se
rastvara u tečnosti direktno je proporcionalna parcijalnom pritisku gasa.
RESORPCIJA PREKO
DIGESTIVNOG TRAKTA
-Glavni
put unosa mnogih lekova i odvija se celom dužinom, predstavlja kontinuirano
lipoidnu barijeru.
-Početak apsorpcje je preko sluzokože
usta, zatim sluznice želuca, pa sluzokože tankog creva i debelog creva.
-Načini apsorpcije: 1.Pasivnom difuzijom gasovi i voda
2.Aktivnim
transportom – metali natrijum, litijum i jod
3.Pinocitozom
ili celularnom ingestijom – velike čestice i koloidni rastvori.
-Površina
mukoze trakta je nepermeabilna za
jonizovane, a permeabilna za nejonizovane oblike rastvorenih u lipidima.
-Promene
pH sredine ne menjaju njenu permeabilnost.
-Faktori koji utiču na apsorpciju u GIT-u su:
crevni pokreti, pH sredine, lokalni protok krvi, prisustvo drugih supstanci u
unutrašnjosti creva i stanje organizma.
-Sluzokoža u ustima i želucu ima malu
površinu, dok je sluzokoža tankog creva
jako naborana i savijena pa je površina veća. Tu je apsorpcija najveća.
-Brzinu pražnjenja creva smanjuju:
Patološka stanja, antiholinergični lekovi, opijati.
-Drugi
lekovi, npr. metoklopramid ubrzava
pražnjenje pa i apsorpciju lekova.
-Motilitet creva utiče na brzinu
rastvaranja tableta i brzinu kojom lek odlazi u rastvor i kretanje leka na
mesto apsorpcije.
-Brzina apsorpcije može biti redukovana
hipomotilitetom, može biti povećana ako je lek duže u kontaktu sa mukoznom
površinom.
-Slabe kiseline se najlakše apsorbuju u
želucu, a baze u tankom crevu. pH
crevnog sadržaja utiče na solubilnost leka, brzinu rastvaranja tableta ili
stabilnost leka.
-Sadržaj
tankog creva (npr. hrana), vezuju i razblažuju unete lekove i odlažu
apsorpciju.
-Tetraciklini
se jedva apsorbuju pa se uzimaju sa hranom ili se kombinuju sa antacidnim
sredstvima ili sa solima kalcijuma ili trovalentnog gvožđa.
-Griseofulvin, rastvorljiv u mastima,
brzo i lako se apsorbuje.
-Kod
stanja infarkta usled otoka creva i pri stenozi pilorusa, apsorpcija je
odložena kao i pražnjenje creva. Dok Trimetropin
i Propranolol bolje resorbuju pri
otežanim uslovima.
RESORPCIJA SA
DRUGIH MESTA
-Intravenskom
injekcijom lek ide do tkiva brzinom koja zavisi od lokalnog protoka krvi i
mogućnosti leka da prođe kroz membranu.
-Faktori koji utiču na brzinu resorpcije
i.m., intradermalne, i s.c. injekcije su: koncentracija leka, solubilnost i
lokalni protok krvi.
-Primenom veće koncentracije leka
nastaje veći stepen konc. između mesta
primene i lokalnih krvnih sudova, pa
je i resorpcija brža
-Rastvorljivost leka je bitan faktor za njegovu apsorpciju. Vodeni rastvori se brže, dok se lekovi u
suspenzijama, uljanim rastvorima, „depo“ oblici vezani za proteine, slabo i
lagano apsorbuju.
-Lokalni protok krvi određuje brzinu pri
kojoj lek dospeva u cirkulaciju. Protok krvi je veliki u mišićima i povećava se pri
zagrevanju i masiranjem mesta aplikacije. A usporen je pri hlađenju ili ako se
istovremeno aplikuju vazokonstriktori npr. Adrenalin,
ili ako je organizam u stanju šoka.
-Stanja
„over doza“ od i.m. aplikacija, događaju se poboljšanja kada se popravi
cirkulacija (predoziranje morfinom)
LOKALNA PRIMENA
-Lekovi se daju direktno pod kožu ili
druge mukozne membrane. Brzina
apsorpcije je direktno proporcionalna primenjenoj koncentraciji, lipidnoj
rastvorljivosti leka i lokalnom protoku krvi, a obrnuto proporcionalna stepenu keratizacije kože.
DISTRIBUCIJA
LEKOVA
-Posle
resorpcije ili i.v. primene, lekovi se raspodeljuju u krvi. Raznose se po celom
organizmu i idu do tkiva i organa na koje deluju.
-Unet
lek već posle minute se razblaži, jer srce odraslog čoveka prilikom svake
sistole u krvotok ubaci oko 70ml krvi, tj.5litara u min.
-Lekovi
u krvnoj plazmi su delom slobodni, a
delom vezani za proteine plazme, obično albumine. Samo nevezana forma leka ima
farmakološki efekat.
-Prolazak leka
kroz membranu ćelije tkiva smanjuje koncentraciju u plazmi pa se vezana
frakcija pomera ka stvaranju slobodne forme i tako se ukupna količina leka
prenosi u tkiva.
-Efikasnije je dejstvo leka koji je
manje vezan za proteine.
-Kompleks – lek sa albuminom je neka
vrsta „depoa“ iz kog se lek oslobađa.
-Smanjena
koncentracija slobodnih molekula u plazmi je zbog izlučivanja ili
razgradnje iz kompleksa albumin-lek,
oslobađaju se nove količine slobodnog leka, što održava dinamičku ravnotežu između slobodne i vezane frakcije leka.
-Lekovi vezani za proteine:Dikumarol 98%, Hlorpromazin 95-98%, Diazepam
98-99%, Desipramin 70-90%, salicilati 64%, Heroin 20-36%, Fenobariton 1%.
-Lekovi
mogu potisnuti endogene supstance vezane
za albumine. Primer: Sulfonamidi potiskuju bilirubin sa mesta vezivanja za albumine i dovode do njegovog
nagomilavanja.
-Antireumatski
lekovi istiskuju endogeni kortizol sa
albumina transkortina.
-Slobodni
molekuli leka difunduju iz plazme u tkivnu tečnost dok se ne izjednače
koncentracije leka sa obe strane kapilarnog zida.
-Nivo leka u plazmi određen je sa 3 faktora:
Brzinom apsorpcije
Brzinom distribucije u tkivima i
Brzinom uklanjanja iz tkiva i plazme
metabolizmom i izlučivanjem.
-Raspodela leka u tkivima zavisi od
prokrvljenosti samog tkiva. Visoko vaskularizovana (mozak) tkiva primaju veću
količinu krvi i bolje su snabdeveni lekom nego manje vaskularizovana (mišići,
koža, masno tkivo)
-Protok krvi među tkivima određen je
samim lekom. Primer: 5-hidroksitriptamin je
vazokonstriktoran u svim tkivima sem u skeletnoj muskulaturi, dok Adrenalin izativa vazokonstrikciju u
crevima i bubrezima, a vazodilatator u mišićima.
-Tkiva
u kojima se nagomilava veća količina leka su depo leka koji je u ravnoteži sa
koncentracijom leka u krvi.
-Zadržavanje
leka u depoima zavisi od afiniteta leka i brzine kojom se nedeponovani lek
izlučuje iz organizma. Lekovi koji se čvrsto vezuju i sporo eliminišu dugo se
zadržavaju u organizmu.
-Brzina ulaska leka u CNS određena je
prolaskom kroz krvno moždanu barijeru koja sprečava ulazak jonizovanih
jedinjenja.
-Ceo
sistem raspodele leka je u ravnoteži sa molekulima leka koji prolaze između
plazme i tkiva pri brzini koja je određena vasularizacijom i liposolubilnošću.
ELIMINACIJA LEKA
-Odvija se preko: -Metabolizma preko jetre i bubrega i
-Ekskrecijom
nepromenjenog leka ili metabolita
preko ekskretornih organa ili sistema: bubrega, creva, žlezda, pluća, znojnih i
pljuvačnih žlezda.
-Lek se iz plazme odstranjuje tako što
ga tkivo preuzima (npr. masno tkivo, jetra, bubrezi) brzinom koja je određena
stepenom vezivanja za plazmu kao i stepenom preuzimanja.
-Brzina
je određena poluživotom leka kada su
apsorpcija i distribucija kompletne. Poluživot
je vreme za koje se uneta količina leka u nekoj telesnoj tečnosti (plazma,
serum) smanji za polovinu.
-Poluvreme eliminacije je važan parametar za procenu dužine delovanja
lekova. Lekovi sa dugim poluvremenom se dugo zadržavaju u organizmu zbog
deponovanja i vezivanja u tkivima. Na osnovu ovog parametra dobija se podatak o
ravnoteži između unete i izlučene
količine leka čime se postiže utvrđivanje intervala
doziranja, što je važno za postizanje najboljih terapijskih efekata.
VOLUMEN
DISTRIBUCIJE
-Koncentracije
lekau jetri, bubrezima, mozgu, plazmi se razlikuju.
-Kada
se postigne ravnoteža između plazme i tkiva, stepen distribucije leka kroz
čitav organizam izražava se konstantom i
naziva se prividni ili fiktivni volumen
distribucije. Vd On je prividan jer označava zapreminu tečnosti u kojoj bi se lek distribuirao da bi postigao
koncentraciju kao u plazmi.
-
Vd= konc leka u org (L) / konc leka u plazmi (C) L=Vd * C
-Kiseli lekovi – salicilati,
sulfonamidi, penicilin, antikoagulansi su mnogo vezani za proteine plazme ili
su suviše hidrosolubilni da bi prodrli u tkiva, pa su im koncentracije u plazmi
visoke.
-Alkalni lekovi prodiru lako u tkiva, pa
su koncentracije u plazmi male, a volumen distribucije veliki i premašuju
ukupnu zapreminu telesnih tečnosti.
-Što
su vrednosti za Vd veće, lek je više koncentrisan u tkivima.
BIOLOŠKA
ISKORISTLJIVOST – BIOEKVIVALENTNOST
-Označava
u procentima deo od unete doze leka koji je dospeo u cirkulaciju tj. koji
ispoljava neki biološki efekat.
-
Bi% = konc leka u plazmi / Ukupna doza unetog leka * 100
-Faktori koji utiču na bioekvivalentnost su:
Farmaceutsko oblikovanje
Osobine bolesnika(stanje), motilitet želuca
i creva
Interakcije sa hranom
Нема коментара:
Постави коментар