Visoka
Zdravstvena skola strukovnih studija,
- Beograd
Dijagnostičke procedure u
internoj medicine I
Uzimanje bioloskih
uzoraka
Student:
Milena Milovanovic 108/12
Beograd 2013_________________________________________ __
DIjagnoze
procedure u internoj medicine
Strucno metodolosko upustvo opisuje standardizovane
postupke-procedure u zdr.nezi I odredjuje:
- cilj, mere predostriznosti, potrebnu opremu, nacin postupanja(pre, za vreme I
posle posle postupka), potrebno znanje, vremenski I kadrovski normativ.
Primena
procedura je rut ka uvodjenju I primeni sistema kvaliteta.
-procedura mora postojati u pisanoj formi-knjiga procedura
ili kompjuteru;
-sve structure u organizaciji imaju za svoj rad napisane procedure;
-mora se raditi kako je napisano;
-drugima pokazati kako se radi I kako je napisano;
-sve transparentno I podlozno proveriti;
-nema zasticene hijerarhije u promeni procedura;
-ukoliko dodje do problema, mora biti registravan-prijavljen I mora biti resen.
Planiranje procedure
Neke procedure koje realizuju medicinske sestre odredjene su, da se
izvrse, od strane lekara. Rukovodeca ms prihvata pisani nalog I planira
procedure koja moze biti uradjena na odeljenju u ustanovi I van nje, dok drug
ems planiraju I izvrsavaju samostalno na osnovu procene I potreba pacijenta.
Plan za procedure van odeljenja
Ukoliko se procedura radi u drugom delu ustanove ili u drugojnustanovi ms
zakazuje vreme, priprema pacijenta I material, dokumentaciju pacijenta-istoriju
sa nalazima ili uputnice, sprovodnice, zahteve, oraganizuje transport
materijala ili pacijenta I prisustvo bolnickog lica uz pacijenta.
Plan za procedure na odeljenju
Pre sprovodjenja bilo koje procedure, ms su u obavezi da sagledaju sa spekta
strucnog razumevanja, razlog za sprovodjenje odredjenog postupka, izbor izmedju
razlicitih mogucnosti, moguce komplikacije zbog izbora I trenutnog opsteg
stanja pacojenta I sta je to sto mora da se u toj situaciji preduzme.
Da bi se procedure uspesno sprovele mpraju se obavezno ispuniti odredjeni
uslovi
-postojanje opstih pravila I minimum zahteva u sprovodjenju
prakticnog rada(poznavanje aparata, instrumenata, njihova ispravnost, pravilno
koriscenje, odrzavanje, poznavanje komplikacija koje njihova upotreba
eventualno moze izazvati);
-postupnosti u pristupu: ms procenjuje da li pacojent ili njegov pratilac
svestan kakav znacaj ima nega za njega;
-obavestava gas ta ce se raditi I kada;
-kako ce saradjivati u toku izvodjenja I koliko dugo procedura traje;
-obezbediti pacijentovo poverenje I sigurnost;
-smanjiti na minimum neprijatnost I strah;
-obezbediti intimnost I esteticnost u radu;
-obavestiti pacijenta o eventualnim postupcima posle procedure;
-upoznavanje sa rizikom I mogucim komplikacijama;
-kontrola infekcije;
-procena odredjenih parametara u toku I posle procedure;
-zadovoljiti potrebe porodice za informacijama I saradnjom;
-obezbediti kontrolu kvaliteta I pouzdanost rezultata;
-sprovesti procenu za svaku procedure po zavrsetku, preko mernih instrumenata
za proveru uspesnosti uradjenog.
Sve procedure moraju imati opisan
-cilj(ishod);
-kriterijum za izvrsenje funkcije;
-norme za ostvarenje funkcije(kadrovski,profil I vremenski normativ);
-standard kojim se ostvaruje kvalitet rada-evidentiranje izvrsenih ili
neizvrsenih funkcija;
-obavezna opreznost;
-raspremanje materijala;
-postupak sa pacijentom nakon procedure;
-dokumentacija;
-sifra za svaku procedure koja se opisuje zbog evidentiranja izvrsene procedure
u evidencioni list zdravstvene nege;
-analiza podataka radi kontrole rada;
-obavezni potpis izvrsioca.
Pre izvodjenja dijagnosticke procedure potrebno je
informisati I edukovati bolesnika od strane lekara I ms o vaznosti I nacinu
dijagnostickog postupka.
Ako se procedura radi na odeljenju odredjuje se:
ko odredjuje procedure;
-ko izvrsava po strukturi obrazovanja-prema kompetencijama;
-koliko izvrsioca;
-kako-samostalno-timski;
-vreme-kada I koliko traje;
-priprema pacijenta;
-priprema prostora;
-priprema materijala;
-izvodjenje procedure korak po korak-redosled postupaka;
-zbrinjava se pacijent, material;
-raspremi material, proctor;
-nadzor nad pacijentom u zavisnosti od procedure I potrebe.
Ako se radi u drugom delu ustanove ili van ustanove-participacija sestre:
-zakazuje procedure, tacno na vreme;
-priprema dokumantaciju(uputnice, zahtevi, nalazi, istorija bolesti);
-transport pacijenta;
-prisustvo ms uz bolesnika.
Priprema pacijenta-participacija sestre:
-dati informaciju pacijentu;
-sta ce se raditi I zasto;
-kada ce se raditi procedura;
-kako ce pacijent saradjivati u toku procedure;
-moguce neprijatnosti-bol.. ;
-koliko dugo procedura dugo traje;
-eventualni postupci posle sprovodjenja procedure;
-upoznavanje sa rizikom I kogucim komplikacijama;
-informisanje porodice;
-pisana uputstva;
-primeniti vrstu pripreme u zavisnosti od procedure;
-proceniti psiholosko stanje pacijenta-pruziti podrsku;
-priprema potrebne medicinske dokumentacije sa laboratorijskim I drugim
nalazima.
Poznavanje aparata, instrumenata
-njihovu ispravnost;
-pravilno koriscenje;
-odrzavanje posle upotrebe;
-poznavanje komplikacija koje njihovom upotrebom mogu nastati;
-pranje ruku pre I posle procedure;
-posmatranje pacijenta pre, u toku I nakon sprovodjenja procedure.
Bolesnik
je obavezan da da pisanu I potpisanu saglasnost za izvodjenje dijagnostickih
postupaka.
Uzimanje
bioloskog uzoraka
Uzimanje bioloskih uzoraka za razne laboratorijske analize
koje su neophodne pri utvrdjivanju oredjene dijagnoze.
Najcesce
se uzimaju uzorci: krv, mokraca, stolica, razliciti brisevi, ispljuvak I to za:
1. Biohemijske
I fizikalno-hemijske analize (utvrdjivanje postojanja pojedinih sastavnih
elemenata I njihove kolicine u bioloskim uzorcima telesnih tecnosti, izlucevina
I tkiva);
2. Hematoloske
I koagulacijske analize;
3. Mikrobioloske,
seroloske I parazitoloske analize(bakterije, virusi I gljivice);
4. Citoloske
analize(metode utvrdjivanja dijagnoze na bazi mikroskopskog pregleda I
prepoznavanja celija iz telesnih tecnossti, tkiva ili organa, kao I njihovih
sekreta ili ekstreta);
5. Histoloske
analize(mikroskopski pregled tkiva).
Uzimanje
uzorka urina
Urin
je product metabolizma celija kojim se odstranjuju nepotrebne I stetne
materije. Dnevna kolicina izlucenog urina je 1-1,5 l. Sastoji se priblizno 95%
vode I 5% cistog materijala. Merenje specificne gustine urina upucuje na
sposobnost bubrega da koncentrise urin. Referentna vrednost specificne gustine
je 1,012-1,025 I varira u zavisnosti od kolicine unite tecnosti I sposobnosti
bubrega da koncentrise urin.
Pregledom urina procenjuje se stanje bubrega, ali I drugih organa koji
ucestvuju u njegovom stvaranju.
Kvalitativna
analiza-rutinski pregled mokrace je jedna od osnovnih laboratorijskih
analiza. Svaki takav pregled sastoji se iz tri dela:
1.Opis fizickih I fizicko-hemijskih karakteristika mokrace:izgled, boja, miris,
reakcija I specificna tezina.
2.Hemijska analiza. Najcesce hemijske analize su
analize na protein, secer, ketonska tela, urobilinogen, bilirubin I nitrite.
3.Pregled mokracnog sedimenta tj. Mikroskopski pregled taloga koji se
dobije nakon sto se mokraca centrifugira.
Kvalitativna analiza urina sastoji se od
makroskopskog pregleda koji se izvodi pomocu test traka I mikroskopskog
pregleda sedimenta.
Za kvalitativnu analizu urina uzima se svez, prvi jutarnju urin, jer se
dovoljno dugo zadrzao I mokracnoj besici I njegov sastav ne zavisi od dnevnih
varijacijani uzimanja hrane I tecnosti, kao I od fizicke aktivnosti.
Priprema pacijenta:
Ukoliko pacijent moze sam da skupi urin, ms mu daje odgovarajuca objasnjenja za
izvodjenje procedure, sterilnu bocicu sa identifikacijom pacijenta.
Zene ne treba da
sakupljaju urin za vreme menstruacije.
Objasnjenje
pacijentu za izvodjenje procedure(sakupljanje srednjeg mlaza urina):
-neophodno je uzeti
srednji”cist”mlaz da bi se izbegla moguca kontaminacija uzorka bakterijama oko
ureter I sa ruke;
-za uzimanje uzorka upotrebiti sterilnu bocicu;
-oprati I osusiti ruke;
-skloniti poklopac sa case I odloziti ga na stranu, tako da spoljna strana lezi
na podlozi;
-oprati ano-genitalnu regijiu I obrisati cistim peskirom ili ubrusom. Ispustiti
malu kolicinu urima u WC solju, jer pocetni mlaz moze biti kontaminiran
bakterijama.
-srednji mlaz izmokriti u casu za prikupljanje urina. Casa treba da bude
napunjena izmedju ½ I 2/3 zapremine;
-staviti poklopac I dobro ga pricvrstiti I dobro oprati ruke nakon sakupljanja
urina.
Urin bi
trebalo u roku od 2 h dostaviti laboratoriji.
Za kvantitativnu
analizu mora se uzeti ukupna
zapremina urina izlucena za 24h.
Sakupljanje
urina za 24h:
-posavetovati pacijenta da
popije najmanje 6 casa vode(1,5l). Urin se moze sakupljati u plasticne boce ili
kontejnere 2-3l.
-ujutro, najpre kompletno isprazniti besiku u WC solju(odbaciti sav urin);
-tokom ostatka dana I noci
sakupljati sve uzorke urina u plasticnu bocu;
-poslednji, jutarnji
uzorak dodati boci, jer on kompletira 24-casovnu kolicinu urina.
Uzimanje uzorka urina za
urinokulturu
Uzimanje uzorka urina za
urinokulturu je postupak uzimanja urina, aspeticnim radom iz mokracne besike,
sa ciljem da se bakterioloskim pregledom, tj kultivisanjem uzrocnika iz urina
dokaze prisustvo bakterija.
Priprema pacijenta:
-objasniti pacijentu nacin
I razloge za uzimanje urina;
-postaviti pacijenta u
lezeci polozaj na lopatu;
-ukazati na znacaj
saradnje.
Priprema ms:
-oprati ruke I staviti
rukavice.
Priprema materijala:
-pribor za pranje polnih
organa, sterilan set za dezinfekciju(tupferi sterilne gaze, hvataljku, sterilno
sredstvo za dezinfekciju), PVC rukavice, sterilna flasica I popunjene etikete.
Izvodjenje procedure:
-navuci PVC rukavice;
-oprati polne organe;
-kada se radi kod muskaraca(mokracnu besiku prazniti perkusijom ili
spontano),oprati vrh polnog organa sa dez.sredstvom, jedan tupfer samo
jedanput, koristiti 5 tupfera za pranje, zamoliti pacijenta da izmokri spontano
ili perkusijom 20-50ml mokrace u posudu,pa tek onda u sterilnu flasicu.
-kada se radi kod zena(mokracnu besiku prazniti perkusijom ili
spontano),staviti pacijentkinju da lezi na lopati, sa savijenim nogama u
kolenima, rastvoriti joj spoljne usne sa dva tupfera nakvasena vodom,
tamponirati vaginu sterilnim tupferom, oprati otvor vagine, koristeci 5
sterilnih tupfera pojedinacno natopljenim dezinfekcionim sredstvom, jos drzati
spoljne usne otvorene, zamoliti pac.da izmokri 20-50ml mokrace u lopatu,
staviti posle sterilnu flasicu pod mlaz mpkrace I uzeti je, izbeci da flasica
dotakne telo pacijentkinje.
Uzimanje uzorka urina za analizu iz katetera:
Materijal:
-pribor za kateterizaciju,
ako pacijent nema plasiran stalni urinarni kateter;
-kateter kleme;
-sterilan bubreznjak,
sterilna flasica, popunjene etikete.
Izvodjenje procedure:
-ukoliko pacijent ima
kateter, klemovati kateter od 20-60 minuta pre nego sto se uzme uzorak;
-ispustiti prvih 20 do 50
ml da otece u sterilan bubreznjak;
Ispustiti 10 ml u sterilnu
flasicu I zatvoriti je.
-obeleziti nalepnicu sa
upisanim podacima, a zatim ispuniti uputnicu sa naznakom da se radi antibiogram
I salje se u labaratoriju.
Mokraca se mora zaseati najkasnije 1h od uzimanja
uzorka!
Venepunkcija I uzimanje uzoraka krvi
Termin venepunkcija je
process dobijanja intravenskih pristupa u cilju i.v. terapije ili za
uzorkovanje venske krvi. Ova procedura se sprovodi od ms I drugih zdr radnika.
Venepunkcija je jedna od
najcescih invazivnih procedura I vrsi se iz dva razloga: da se dobije krv za
dijagnosticke svrhe ili pracenje nivoa komponenti krvi.
Krv se najcesce dobija iz
kubitalne vene, dostupna je jer se nalazi blizu povrsine koze, ima dobar protok
I na toj lokaciji nema velikih krvnih spletova.
Za vadjenje krvi koriste
se vakutajneri. Iznad mesta vadjenja
krvi stavi se poveska. Procedura vadjenja krvi obicno traje 3 minuta.
Priprema pacijenta:
-skrenuti paznju bolesniku
da u toku vadjenja krvi ne pomera ruku I ako dodje do nekih promena da kaze ms;
-proceniti stepen
ocekivanja I saradnje pacijenta.
Priprema ms:
-oprati ruke, staviti
rukavice I zauzeti sedeci polozaj.
Priprema materijala:
-vakutajner, igle,
epruvete, povesku, tupfere vate, sredstvo za dezinfekciju koze, leucoplast,
bubreznjak.
Izvodjenje procedure:
-proveriti pisani nalog od
lekara;
-utvrditi identitet
pacijenta;
Osloboditi nadlakticu
odece I namestiti pacijenta u udoban lezeci polozaj;
-staviti povesku;
-izvrsiti odabir k.s,
-dezinfikovati mesto
uboda;
-punktirati venu;
-postavljanje epruveta I
punjenje krvlju;
-epruvete lagano okrenuti
kako bi se krv pomesala sa antikoagulantnim sredstvom;
-skinuti povesku;
-deplasirati iglu;
-mesto uvoda se prekrije
gazom I fiksira leukoplastom.
Uputstvo za pripremu pacijenta za
vadjenje krvi
Za vecinu analiza potrebna
je pravilna priprema bolesnika, jer od toga zavisi tacnost laboratorijskih
rezultata.
Pored pravilne pripreme
vazni su I podaci o starosnom dobu, vremenu uzimanja pojedinih uzoraka krvi,
fazi ciklusa ili nedelji trudnoce, postojecim oboljenjima, uzimanju leka.
Priprema:
ista
Izvodjenje:
isto
Napomena: Uzorak krvi uzimati ujutru nakon nocnog
gladovanja, oko 8-10h, a 12h nakon poslednjeg obroka!
-hrana
dovodi do povecanja koncentracije: glukoze, holesterola, triglicerida, fosfata,
gvozdja, vitamin…
-dnevne varijacije su veoma znacajne kod: gvozdja, kortizola, ACTH, kateholamina;
-krv za hormone
stresa(ACTH, prolactin, kortizol, kateholamini), vaditi posle odmora na 15-30
minuta;
-ibegavati vecu fizicku aktivnost 2-3 dana pre vadjenja krvi, jer povecana fizicka
aktivnost moze uticati na povecanje pojedinih enzima:Ck, LDH, ASt I nivo
kalijuma;
-pre vadjenja krvi ne uizimati lekove.
U okviru biohemijske laboratorije radi se
veliki broj analiza
1.Metabolizam secera-glukoza,
C-peptid, insulin, oralni test opterecenja glukozom I HbA1c.
-Glukoza-omogucava
pracenje metabolizma ugljenih hidrata;
-C-peptid-ima
razne uloge u sintezi I funkcionalnosti insulina.
-Insulin-njegov
glavni efekat je smanjenje nivoa glukoze u krvi.
-Oralni test opterecenja glukozom-koristi se u dijagnostici
poremecaja metabolizma glukoze I ispitivaju sposobnost regulacije nivoa glukoze
u krvi. Prati se glikemija, u odredjenim vremenskim intervalima (30, 60, 90,
120, 180 minuta) nakon uzimanja propisane kolicine glukoze.
-HbA1c-nivo
HbA1c je korelaciji sa prosecnim nivoom glukoze u krvi predhodnih 2-3 meseca.
2.Belancevine-proteini-albumini,
CRP, ASTO, RF,C3s I C4, mikroalbuminurija, elektroforetsko odredjivanje
proteina, imunoglobulini.
-Albumi-ukupni
protein, ukupni globulini;
-CRP-povrcan
kod AIM;
-ASTO-antistreptolizin,
visok titar-ASO antitela prisutan je u serumu pacijenata sa reumatskom
groznicom I glomerulonefritisom.
-RF-reuma
factor-dijagnoza I pracenje bolesnika sa reumatskim bolestima, posebno
reumatoidnog artritisa.
-C3c I C4-C3
se koristi za dijagnozu I pracenje zapaljenskih procesa, a C4 se odredjuje za
procenu toka hipokomplementarnih stanja.
-mikroalbuminurija-odredjivanje albumina u drugom jutarnjem urinu ili 24h urinu.
-elektroforetsko razdvajanje proteina-koristi se u dijagnostici maligniteta, narocito
hematopoetskih neoplazmi.
-imunoglobulini-su produkti beta celija. Postoji pet osnovnih klasa: IgG, IgA, IgM,
IgE, IgD.
3.Lipidni status-holesterol,
HDL(lipoproteini velike gustine) I LDL(lipoproteini male gustine),
TG(trigliceridi), APO A-1 I APO B(apolipoprotein A-1 I B).
-holesterol-predstavlja
osnovnu informaciju za dalja laboratorijska ispitivanja metabolizna
lipoproteina(HDL;LDL I trigliceridi).
-HDL-holesterol-odredjivanje ovog holesterola se koristi za rano prepoznavanje rizika
za aterosklerozu.
-LDL-holesterol-visok nivo LDL je povezan za rizik od nastanka kardiovaskularnih
oboljenja.
-TG-koristi
se za procenu razvoja ateroskleroze I kardiovaskularnih oboljenja.
-APO A-1 I APO B-kvantitativno odredjivanje ovih parametara koristi se za procenu rizika
od ateroskleroze I kaediovaskularnih oboljenja.
4.Enzimi-ALT,
AST,Gama GT, ALP, ACP, ACPP, CK, CK-MB, LDH, alfa I pankreasna amilaza, lipaza,
holinesteraza I ACE.
-ACP/ACPP(kisela fosfataza ukupna/prostaticna)-povisena ACP moze da se nadje u serumu kod muskaraca
sa karcinomo prostate, a povisen ACPP koristi se u proceni povratka maligniteta
prostate.
-CK/CK-MB(keratin kinaza/MB izoenzim kreattin kinaza)-merenje CK koristi se u dijagnozi I tretmanu infarkta
miokarda.
-amilaza-oboljenja
kod kojih dolazi do povecanja ovog enzima su:pankreatitis, parotitis,
alkoholizam, renalna isuficijencija, virusni hepatitis I trauma gornjeg abdomena.
-LDH(laktat dehidrogenaza)-visok nivo ovog enzima nalazi se u jetri, srcanom
misicu, bubrezima I eritrocotoma I njegova glavna uloga je u detekciji malih
ostecenja celija.
-pankreasna amilaza-specifican enzim za pancreas(akutni I hronicni pankreatitis).
-lipaza-koristi
se za otkrivanje oboljenja pankreasa.
-holenesteraza-indikator
za trovanja insekticidima.
-ACE(angiotensin
konvertirajuci enzim)-dijagnoza I pracenje oboljenja jetre I pluca.
-ALT(alanine
aminotransferaza)-kontrola pracenja stanja:srca, jetre, misica, unutrasnjih
organa.
-AST(aspartate
aminotransferaza)-pracenje kod hepatobilijarnih oboljenja, infarkta miokarda I
ostecenja skeletnih misica.
-ALP(alkalna
fosfataza)-povisen nivo kod primarnih I sekundarnih oboljenja kostiju.
Fizioloski povecanja kod dece u period intezivnog rasta I kod trudnica.
5.Metabolizam gvozdja-gvozdje,
TIBC I UIBC, feritin, vitamin B12, folati, transferin, hepatoglobin I
eritropoetin.
-gvozdje-ucestvuje
u transport I prenosu kiseonika do celija. Nivo gvozdja se odredjuje u sklopu
dijagnostike I pracenja anemija, ali I poremecaja na nivou jetre, bubrega I
gastrointestalnog t.
-UIBC(nezasicenji
kapacitet vezivanja gvozdja)
-eritropoetin-glikoproteinski
hormone koji se luci u bubrezima I jetri I regulise proizvodnju eritrocita,
koristi se za lecenje anemija.
-vitamin B12-ljudi
ova vitamin dobijaju iz hrane zivotinjskog porekla. Nedostatak ovog vitamin se
manifestuje pernicioznom anemijom I neuroloskim poremecajima.
-folati-zajedno sa vit.B12 su bitni za sintezu DNK koja je
neophodna za sazrevanje eritrocita.
6.Elektroliti I
mikroelementi-kalijum, natrijum, hloridi, magnezijum, fosfor I
kalcijum.
-kalijum/natrijum/hloridi-elektroliti,koji uticu na vecinu metabolickih procesa
u organizmu, imaju ulogu u odrzavanju osmodskog pritiska.
-magnezijum-aktivator u glikolizi, celijskoj resorpciji.
-kalcijum-odredjivanje Ca se vrsi kod parotidnih oboljenja,
hronicnih bubreznih oboljenja, tetanije.
-fosfor-odredjuje se u sklopu dijagnostike u poremecaju
vitamin D, paratireoidnog hormona, bubreznoh bolesti.
7.Metaboliti-urea,
kreatinin, mokracna kiselina I bilirubin(ukupni I direktni):
-urea-koristi se u dijagnozi kod bubreznih oboljenja.
-kreatinin--koristi se u dijagnozi kod bubreznih oboljenja.
-mokracna
kiselina-najvece stvaranje
m.kiseline se odvija u jetri I ona se eliminise bubrezima.
-ukupni/direktni
bilirubin-nastaje nizom reakcija
u jetri, njegovo povecanje za posledicu ima zutu prebojenost koze.
8.Ostalo-troponin, I
I T, homocistein I bikarbonati:
-troponin I I
T-zajedno sa tropononom C cine
kompleks koji ucestvuje u kontrakcijama misica. Srcani troponin I I T su
indikatori ostecenja miokarda.
-hemocistin-povecana koncentracija ukazuje na ostecenje koronarnih
k.s, tromboembolije.
-bikarbonati-sluze za dijagnostiku acido-bazne ravnoteze. Povecane
koncentracije javljaju se kod kompezovane respiratorne alkaloze I metabolicke
acidoze.
Uzimanje krvi
za hemokulturu
Hemokultura
je standardna dijagnosticka meoda
za dokaz infekcija u krvotoku. Asepticnim postupkom uzima se krv I zasejava na
hranjive podloge. Najcesce se uzima kod pacijenata sa visokom t.temperaturom.
Zasejane podloge lako se promuckaju, material se obelezi etiketom I sa
propratnim listom odnosi u LA gde se stavlja u thermostat.
Proprema
pacijenta:
-dati odgovarajuce
objasnjenje pacijentu I skrenuti mu paznju da u toku vadjenja krvi ne pomera
ruku;
-proceniti stepen saradnje
pacijenta.
Priprema ms:
-oprati ruke, staviti
rukavice, masku, zauzeti sedeci polozaj.
Priprema
materijala:
-brizgalice, igle, bocice
sa podlogom, povesku, sterilne tupfere gaze, sredstvo za dezinfekciju koze,
gazu leucoplast, bubreznjak.
Izvodjenje procedure:
-osloboditi nadlakticu I
staviti bolesnika u lezeci polozaj;
-staviti povesku;
-odabrati k.s.
-dezinfikovati od mesta
uboda kruzno ka spolja;
-lagano uci sa brizgalicom
I izvuci krv;
-odvezati povesku;
-deplasirati iglu;
-mesto uboda prekriti
gazom I fiksirati leukoplastom;
-odvojiti poklopac od
bocice I ubaciti uza zid 5 ml krvi;
-ukoliko se uzimaju dva
uzorka pripreme se 2 bocice sa podlogom za aerobne I anaerobne bakterije, prvo
napuniti bocicu za anaerobne, pre punjenja bocice obaveno zameniti iglu;
.popunjava se uput;
Uzorak se odmah
prosledjuje u mikrobiolosku LA, ukoliko se uzorak ne moze odmah poslati cuva se
u termostatu na temperature 37*c.
Brisevi grla,
usne I nosne duplje
Priprema:
-ujutru pre uzimanja brisa
najbolje da pacijent ne doruckuje, da ne pije bilo kakav napitak, niti da
sprovodi higijenu usne duplje;
-ukoliko je pacijent jeo
ili po neki napitak,treba da prodje minimum 30min do uzimanja brisa;
-bris se uzima pre
antibiotske terapije;
-potrebno je da prodje
najmanje 12h od lokalne aplikacije antisepticnog sredstva do uzimanja brisa;
-kontrolni uzorak posle
sntibiotske terapije uzeti posle najmanje 7 dana od izvrsene terapije ili po
nalogu lekara.
Ispitivanje ispljuvka
Ispljuvak je proizvod
organa za disanje I ima funkciju ocuvanja disajnih puteva I organa.
U zdravih osoba kolicina
ispljuvka je mala I sastoji se od sluzi, cestica dima I prasine unite spolja,
epitela, po neke bakterije I malog broja leukocita.
U oboljenjima organa za
disanje ispljuvak moze biti oskudan I sluzav I obicno se javlja kod bronhialne
astme I obilan koji moze biti gnojav(zuto-zelene boje, zamucene) I javlja se
kod bolesnika sa bronhiektazija, kolicina ispljuvka je najveca ujutru u
bolesnika sa apcesom pluca. Izbacivanje velike kolicine ispljuvka poboljsava
stanje bolesnika, temperature pada. Ispljuvak moze biti boje cigle kod
zapaljenja pluca, a moze biti I karakteristicnog mirisa.
Od posebnog znacaja
posmatranjem se mogu utvrditi male kolicine krvi u vidu koncica ili
tackica-hemoptizija.
Ispljuvak za razna
ispitivanja se moze dobiti iskasljavanjem, aspiracijom, dreniranjem bolesnika
ili uzimanjem zeludacnog sadrzaja, posto se ispljuvak cesto guta. Najbolje je
ispljuvak uzeti ujutru zato sto je tada najobilniji I sadrzi najvose
mikroorganizama. Ispljuvak se u toku noci sakuplja u bronhijama I ujuz+tru
zbacije kasljem I iskasljavanjem.
Dobijeni
ispljuvak se moze pregledati:makroskopski, mikroskopski, citoloski I
bakterioloski.
*Makroskopskim
pregledom odredjuje se kolicina,
izgled, boja, kozistencija I talozenje ispljuvka.
Kolicina-sa pojavom bolesti povecava se sputum I u toku 24h
sakuplja se u posude. Ako se posmatra makroskopski sakuplja se u konusnu casu,
koju treba prekriti papirnom vatom.
Kozistencija-zavisi od kolicine prisutne vode, moze biti penisav,
tecan, kasast. Penusav-tecan I kasat kod bronhiektazija; tecan I kasast kod
apcesa pluca.
Reakcija-alkalna.
Miris-kod zdravih osoba je bez mirisa, sa viskom bakterija
neprijatnog mirisa, a izrazito neprijatnog mirisa kod gangrene pluca I
karcinoma.
*Mikroskopski
pregled ispljuvka sluzi za
posmatranje I utvrdjivanje prisustva epitelnih celija, elasticnih vlakana, LE,
ER.
*Patohistoloski(citoloski)-pregled sluzi za otkrivanje malignih celija.
*Citoloski
pregled-radi se iz ispljuvka,
apirirani secret bronhija, bris sumnjivog mesta na bronhu uzeti u toku
bronhoskopije.
*Bakterioloski
pregled-uzorak se uzima u
sterilnu bocicu, bolesnik ispere usta, a zati se duboko nakaslje, zato sto je
potreban ispljuvak iz donjih partija disajnih puteva.
Sestrinske
intervencije:
-obezbediti bolesniku polu
sedeci polozaj ili sedeci polozaj;
-obezbediti odgovarajuce
posude pored bolesnika;
-objasniti bolesniku
znacaj odrzavanja higijene usne duplje I ruku;
-objasniti nacin
ostavljanja ispljuvka na pregled.
Merenje
krvnog pritiska
Merenje TA je standardna
procedura(sistolni I dijastolni). Merenje se najcesce vrsi na a.brahialis.
pritisak se ne meri na bolesnoj, operisanoj, povredjenoj ruci I na ruci na
kojoj je formirana arterio-venska fistula. Kod novootkrivene hipertenzije
proveriti TA na obadve ruke.
Mere
predostroznosti:
-proveriti da li je
bolesnik 30min pre merenja TA pio kafu, pusio, imao fizicki zamor ili emotivnu
reakciju, ako jeste, sacekati I upozoriti ga na navedeno;
-proveriti ispravnost
aparata.
Holter krvnog
pritiska
Danas postoje aparatu za
kontinuiranu kontrolu TA(holter tenzimeri), kojima se na magnetnoj traci vrsi
registrovanje arterijskog pritiska duzi vremenski period.
Aparat se sastoji od male
kasete u kojoj je traka povezana sa manzetnom I napaja se baterijom. Uz merenje
TA registruju se I otkucaji srca. Na svakih pola sata I tokom noci na sat
vremana manzetna se naduva I meri se TA koji registruje aparat.
Ovom metodom se vrsi
kontrola I odgovor vrednosti TA na propisanu terapiju, kontrolu nestabilne
hipertenzije ili nastajanje hipotenzije, kao I pracenje u odnosu na razlicite
situacije(napor, mirovanje, stress…) I zavisnost od doba dana.
Priprema
pacijenta:
-objasniti postupak;
-objasniti da treba da
radi uobicajene radnje I uzima propisanu th;
Elktrokardiografija- EKG
EKG je
standradna procedura I
predstavlja snimanje elektricnih impulse koji nadrazuju srce I uslovljavaju
njegove kontrakcije.
Depolarizacija pretkomora
se belezi PQ I odgovara sistoli
predkomora. Depolarizacija komora QRS kompleks I odgovara sistoli komora.
Odvodi:
-I grupa- Standardni
odvodi: D1, D2, D3- kojima se
registruje razlika u potencijalima sa dve tacke. U odvodu D1 negativni pol se
vezuje za desnu ruku, a pozitivni za levu ruku. U odvodu D2 – pol se vezuje za
desnu ruku, a + za levu nogu. Odvod D3 – pol se vezuje za levu ruka, a + za
levu nogu.
-II
grupa-Unipolarni odvodi: AVR, AVL, AVF-odvodi za registrovanje elektericnih potencijala sa jedne tacke. Pri
snimanju odgovarajuci ekstremitet se vezuje + polom I tako se dobijaju AVR,
AVL, AVF.
-III-Prekordijalni
odvodi_od V1 do V6-dobijaju se
kada se prekordijalna elektroda veze za + pol, a druga poovezuje sa tri
ekstremiteta.
Postavljanje
elektroda: postavljaju se sa leve
I sa desne strane sternum u 4-om medjurebarnom prostoru, treca u srednjoj
klavikularnoj liniji ispod mamile, 4, 5 I 6 u prednjoj, srednjoj I zadnjoj
aksilarnoj liniji.
Sestrinske
intervencije:
Mere
predostroznosti:
-uspostaviti kontakt sa
bolesnikom I proveriti saradnju;
-proveriti aktivnost
bolesnika u poslednjih 30 min;
-upoznati gas a postupkom;
-kontrola ispravnosti
aparata;
-koza bolesnika treba
dabude cista za stavljanje elektroda(izrazita maljavost moze remetiti ispravan
EKG).
Izvodjenje
procedure:
-postaviti pacijenta u
lezeci polozaj na ledjima, sa rukama pored tela I razmaknutim nogama;
-postaviti electrode na
vlaznu kozu ruku, nogu I grudi;
-uneti identifikaciju I
podatke o pacijentu;
-snimiti rad srca.
Na dobijenoj
traci EKG-a ms oznaci ime I prezime bolesnika, vreme I datum izvodjenja
procedure.
Holter monitoring
Ovo je
neinvazivna dijagnosticka procedura,
koja je indikovana kod poremecaja srcanog ritma, kriza svesti, vrtoglavica. Na
EKG zapisu registruje se elektricna aktivnost srca u momentu snimanja. Holter
monitoringom prati se rad srcanog misica u toku 24h I registruju se sve promene
koje se dese u tom period, a koje mogu biti u koleraciji sa naporom,
mirovanjem, stresom, sa vremenom u toku dana.
Pacijentu se postave
electrode na grudni kos, koje su povezane sa aparatom, koji belezi srcanu
aktivnost u toku nosenja.
Priprema
pacijenta:
-zakaze se vreme dolaska;
-u slucaju maljavosti,
obrijati grudni kos;
-pacijent mora biti
okupan.
Izvodjenje
procedure:
-pacijent sedne u uspravni
polozaj, ruke stavi ka ledjima;
-proveri se da li ima
malje na gruima;
-ms u aparat stavlja nove
baterije, kako bi bila sigurna da ce trajati za sve vreme nosenje holtera;
-na grudni kos prilepi
electrode koje su povezane sa aparatom, koji se noci u torbici prebacenoj preko
ramena ili oko struka;
-aparat se konektuje za
kompjuter I proveri da li se registruju srcani impulse I fiksira;
-objasni se pacijentu da
moze popustiti kais I okrenuti tirbicu, kako bi lagodno mogao spavati;
-daje mu se uputstvo da ne
moze da se kupa, pomera kablove I odljepljuje electrode;
-tokom nosenja aparata da
radi uobicajene dnevne poslove;
-pacijent void dnevnik
aktivnosti;
-upozoriti pacijenta da ne
prolazi kroz magnetno polje, da ne nosi mobilni telefon na strain na kojoj je
torbica sa holterom;
-sledeceg dana ms skida
hplter;
-prebacuju se podaci sa
holtera na kompjuter I analizira EKG.
Ergometrija-test opterecenja
Je
neinvazivna dijagnosticka procedura,
kojom se procenjuje funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog sistema u
vestackim stvorenim uslovima opterecenja. Ergometrija daje uvid o funkcionalnoj
sposobnosti srcane pumpe I ishemiji miokarda uz posmatranje pulsa, TA, EKG-a I
subjektivne I objektivne reakcije bolesnika.
Testovi se najcesce izvode
na ergobiciklu
I trejdmil traci.
Ovom metodom
se dijagnostikuju koronarne bolesti latentnih oblika(angina, hipertenzije),
latentne srcane isuficijencije I procena za konzervativno ili hirursko lecenje.
Posle
ubacivanja stenta ili operacije vrse se rutinske ergometrije u odredjenom
vremenskom period, kako bi se procenio stepen revaskularizacije.
Mere
predostroznosti:
-zakazati procedure I
pripremiti pacijenta;
-posavetovati ga da za
test ima uddobnu odecu I obucu;
-da ponese ranije LA
nalaze I EKG-eove;
-ponoviti informaciju,
koju je lekar dao, da obustavi primenu beta blokatora;
-pre testa da uzme obrok
kako bi se sprecila hipoglikemija;
-objasniti pacijentu nacin
rada I moguce komplikacije u toku izvodjenja testa(vrtoglavica, zamor, dyspnea,
bol, nesvestiva);
-proveriti pripremljenst
bolesnika u smislu prekidaodredjenih lekova(blokatora);
-proveriti ispravnost
aparata I neophodnu opremu za rad u slucaju komplikacija(kiseonik,
defibrillator, urgentna terapija).
Postupak:
-pacijent mora skinuti
gornji deo odece, ms stavlja electrode na grudni kos. Unosi identifikaciju,
antropoloske mere-starost, visinu, pol I tezinu I dobija podatak do koje
submaksimalne frekvence pulsa, moze odrediti stepen opterecenja;
-uraditi pocetni EKG, TA I
puls;
-objasniti pacijentu
polozaj tela I nacin hodanja na traci;
-nakon pocetka testa u
toku koga se opterecenje povecava na svaka 3 minuta;
-prati se stanje srca,
vrednosti TA I pulsa I ako ms ili pacijent primate promene u smislu
komplikacija testa, test se prekida pre zavrsetka(pad ili skok TA, mucnina,
vrtoglavica, ventrikularne tahikardije, bol u grudima, nedostatak vazduha…),
pacijent se zbrinjava I bar pola sata provodi u kabinetu;
-lekar ocitava EKG u
smislu + ili – testa I daje misljenje.
Ehokardiografija
Ultrazvucni
pregled je neinvazivna dijagnosticka procedura I predtsvlja propustanje ultrazvucnih talasa visoke
frekvence kroz srce. Na ovaj nacin utvrdjuje se precizna dijagnoza nekoh
bolesti srca, takodje na ovaj nacin dobijaju se dimenzije, velicina srca I
njegovih delova, protoka krvi, evidencije ugrusaka I izliva.
Kolor dopler duplex scan
Ovaj pregled
je neinvazivna dijagnosticka procedura I omogucava prikaz structure krvnog suda I funkcionalna svojstva
cirkulacije.
Ultrazvucnim pregledom
arterija otkriva se postojanje ateromatoznih plakova I procenat suzenja k.s.
plakom. Ovom metodom takodje meri se I brzina proticanja krvi kroz arterije I
odredjuje da li je dotok u pojedina tkiva I organe dovoljan. Takodje se mogu
dijagnostikovati I druga oboljenja k.s. kao sto su aneurizme, tromboflebitisi I
flebotromboze.
Ehokardiografske
metode:
-jednodimenzionalna,
dvodimenzionalna, trodimenzionalna I 4D ultrazvuk;
-transezofagealni;
-doplerska I
kolordoplerska;
-kontrasna
ehokardiografija;
-stres ultrasonografija
srca.
Gasne analize
Ove analize pokazuju
stanje respiratornog sistema. Normalan parcijalni pritisak kiseonika(PaO2)
zavisi od starosti I opada porastom godina zivota I normalno iznosi 10,5 Kpa.
Zasicenost ugljen-dioksidom je stalna kod ljudi bez obzira na starost I iznosi
4,5 kpa, a saturacija kiseonika 94%.
Ph zdravog
coveka se krece od 7,35-7,45;
smanjenje dovodi do acidoze, a povecanje ukazuje na alkalozu. Smanjenja
PaO2 ukazuje na hipoksiju, a smanjenja CO2 na hiperventilaciju, dok
hiperkapnija ukazuje na povecane vrednosti ugljen-dioksida.
Spirometrija
Je
dijagnosticka metoda kojom se ispituje finkcija respiratornog sistema. Rezultati pokazuju da li postoji opstrukcija,
restrikcija ili mesovito ostecenje disajne funkcije.
Sestrinske
intervencije:
-za ovo ispitivanje nije potrebna
posebna priprema;
-obavestiti bolesnika da
ne sme koristiti sredstvo koje siri bronhije 6-8h pre ispitivanja;
-beleze se antropoloske
mere;
-sve sto bolesnik treba da
uradi za vreme ovog testa jeste da dise u usnik kompjuterskog uredjaja koji se
zove spirimetar. Ms diktira tonom glasa brzinu respiracije I meri brzinu I
zapreminu vazduha koja se izdahne.
Alergoloski testovi
Alergija je nepavilno
funkcionisanje imunog sistema. Predstavlja promenjeni, preosetljivo stanje
imunog sistema, kada organizam alergicne osobe burno reaguje na neke materije
iz naseg okruzenja, koje inace nisu stetne. Alergije koje izazivaju alergij,
nazivaju se alergenima.
Alergijska reakcija moze
da se dogodi odmah ili nakon par sati posle kontakta sa alergenom,.
Alergolosko
testiranje moze se izvesti na sledece nacine:
-est unosenja alergena u
kozu-intradermalni test;
-test
grebanja-skarifikacioni;
-epikutani test-patsh.
Alergeni se
dobijaju gotovi, cuvaju u frizideru na +4*c, postovati rok koriscenja!
1.Epikutano testiranje-patch
Epikutani test se izvodi
na kozi ledja, na vise vrsta alergena koji mogu dovesti do koznih
promena-ekcema.
Priprema
pacijenta:
-da ne pije lekove protiv
alergije ili da prekine uzimanje lekova 5-7 dana;
-da dodje okupan I ciste
koze;
-da ne kvasi mesto sa
alergenima kada se stavi traka;
-da moze ocekivati
alergijsku reakciju na mestu kontakta sa odredjenim alergenom u vidu crvenila I
svraba, a nekada I izrazeniju reakciju, sa stvaranjem sitnoh ili krupnih
mehurica ili retko pojavom arnica.
-da dodje na ocitavanje za
48h.
Priprema
materijala:
-traka sa alergenima,
dezinfekciono sredstvo.
Izvodjenje
procedure:
-alergeni se stavljaju na
cistu kozu ledja, na mesto koje je bez promena, pomocu posebne lepljive trake;
-traka ostaje na kozi 48h;
-ocitava se reakcija posle
tog vremena.
2.Test
ubodom lancetom-prick testiranje
Prick kozni
test na inhalacione alergene I nutritivne alergene iz hrane, obavlja se kod
pacijenata sa simptomima utikarije, atopijskog dermatitis, alergijskog
rinitisa, bronhialne astme.
Priprema
pacijenta:
-pacijentu se zakaze vreme
testiranja;
-obavesti se da ne pije
lekove protiv alergije ili da prekine uzimanje lekova 5-7 dana;
-da dodje okupan I ciste
koze, narocito na podlaktice obadve ruke;
-da moze ocekivati
alergijsku reakciju na mestu kontakta sa odredjenim alergenom u vidu crvenila I
svraba, a nekada I izrazeniju reakciju, sa stvaranjem sitnih ili krupnih
vezikula.
Priprema
materijala:
-bocice sa alergenima,
dezinfekciono sredstvo, fizioloski rastvor, histaminski rastvor, lancete.
Izvodjenje
procedure:
-ocisti se koza, osusi;
-obeleze se mesta uboda
odgovarajucim redom;
-nakapa se allergen, uvek
odredjenim redom prema vrsti alergena, na podlakticu u razmaku od 3 cm;
-kontrolni test je kap
Fizioloskog rastvora(ne ocekuje se + reakcija) I Histamina(ocekuje se +
reakcija);
-kroz kap alergena,
sterilnom lancetom za kutane probe, izvede se ubod u kozu na volarnoj strain
podlaktice;
-to se isto uradi I krpz
kap fizioloskog r I histamina;
-prvo citanje za 15min, a
drugo nakon 30 min;
-u slucaju + kozne probe
javlja se, vec posle 10-15min mala papula sa okolnim crvenilom(preko 5mm
crvenila sa infiltratom). Kontrolna papula je ona sa histaminom. Prema velicini
papule, + reakcije obelezavamo sa +, ++ I +++.
Ova vrsta
testiranja je sve vise u upotrebi!
3.Test unosenja
alergena u kozu-intradermalni test
Intradermalni
test se najcesce radi ukoliko postoji sumnja ili reakcija na medikametoznu th.
Priprema
pacijenta:
-zakaze se vreme
testiranja;
--obavesti se da ne pije
lekove protiv alergije ili da prekine uzimanje lekova 5-7 dana;
-da dodje okupan I ciste
koze, narocito na podlaktice obadve ruke;
-da moze ocekivati
alergijsku reakciju na mestu kontakta sa odredjenim alergenom u vidu crvenila I
svraba, a nekada I izrazeniju reakciju, sa stvaranjem sitnih ili krupnih
vezikula.
Priprema
materijala:
-alergen na koji se radi
testiranje, dezinfekciono sredstvo, fizioloski r, histaminski r, brizgalice,
igle.
Izvodjenje
procedure:
-ocisti se I osusi koza
volarne strane;
-u brizgalicu od 1ml uvuve
se 0,1ml alergena;
-iskivanjem alergena u
kozu, napraviti papulu;
-u drugu ruku kontrolnu
papulu fizioloskin+m rastvorom;
-prvo ocitavanje 10-15
minuta;
-drugo ocitavanja za
30min;
-pojava crvenila I
infiltrate u promeru 0,5cm I vise predstavlja + reakciju;
-prema velicini papule +
reakcija obelezava se +, ++ I +++.
Dijagnostika
secerne bolesti
Merenje
secera I ketone u mokraci
Za pregled urina na aceton
I secer koriste se test trake.
Test je jednostavan,
izvodi se tako sto se traka umoci u posudu sa urinom, izvadi I saceka oznaceno
vreme(za
glukozu 30s, a za aceton 40s). Potom sepromenjena boja dela trake koji
je oznacen kao osetljiv na promene secera u mokraci, odredjuju datom skalom
boja. Tirkizna boja je znak da nema secera u urinu.
*Obuka pacijenta sa samostalno merenje nivoa secera u krvi putem
aparata I test trake
*Postupak merenja nivoa secera u krvi putem aparata
Pre nego sto se ubode vrh
jagodice prsta iglom ili lancetom, ruke se moraju oprati tekucom vodom I
sapunom I posusiti. Zatim se odredi mesto uboda prsta-vrh jagodice, prvu kap
krvi odstraniti tupferom, pritisnuti vrh prsta tako da se dobije jos jedna kap
I tu poslednju kap staviti u centar reaktivne zone trake, pritiskom odredjenog
dugmeta, na aparatu pocinje ocitavanje glikemije, a potom se pojavljuju
vrednosti.
Napomene:
Najcesce
greske koje se prave kod merenja secera:
-ruke nisu oprane;
-isuvise mala ili velika
kap krvi na traci;
-cedjenje kapi krvi iz
prsta;
-znoj na dlanovima
razblazuje kap krvi…
Dnevni profil
glikemije/skraceni profil glikemije
Daje pregled kretanja
nivoa secera u toku 24h I omogucava bolesniku I lekaru uvid u lecenje dijabetes
melitusa.
Pregled
uzorka krvi se sprovodi po semi:
-pre dorucka- 07h I posle
dorucka za 2h, da bi se izvrsila resorpcija hrane;
-pre rucka 12-14h I posle
rucka 2h;
-pre vecere 20 h I nakon
obroka 2h;
-pre ponoci 23h-1h.
Ako stanje pacijenta
zahteva merenje secera u krvi se moze vrsiti I u 03h ujutru.
Radioloske metode
Klasicna
radiografija(rengengrafija)
Rontgenovim otkricem
X-zracenja, koje prodire kroz ljudsko telo I ostavlja trag na filmu, 1895.god.
zapocinje novs era u medicinskoj dijagnostici.
Rengensko
snimanje omogucava snimanje razlicitih delova tela-radiografija I posmatranja
pokreta organa pomocu rendgenskog zracenja-dijaskopija, fluoroskopija.
Klasicna
radiografija-rentgengrafija je sumirani dvodimenzionalni prikaz struktura
organizma kroz koje prolazi snop X-zrakova.
Primena
jodnih kontrasnih sredstava
omogucava prokaz organa koji nemaju prirodni contrast prema svojoj okolini.
Ostale metode
koje koriste X-zrake su: angiografija, mamografija, holangiografija, i.v.
urografija ili pijelografija, irigografija, radioloska
ezofagogastroduodenografija, a cesto se kombinuju sa kontrasnim sredstvima.
Radioloski
pregled zeluca I duodenuma
Rendgenoloskim pregledom
se mogu videti zeludac I creva pa se radi bolje vidljivosti koriste kontrasna
sredstva. Svaki pregled pocinje prosvetljavanjem grudnog kosa I trbuha kako bi
se dovio uvid u stanje pokretljivosti dijafragme, utvrdilo prisustvo gasova ili
cak nivo tecnosti, zeludacnog ili crvnog sadrzaja I tek potom sledi ubacivanje
kontrasta.
Radoloskim
pregledom se utvrdjuje polozaj, velicina, oblik organa.
Postoje dve
vrste kontrasta:
-negativan-vazduh,
ugljen-dioksid, daju svetlinu;
-pozitivan-barijumska kasa
I jodna sredstva.
Pregled
zeluca I duodenuma
Za pregled
zeluca I duodenuma koristi se barijumsko mleko I unosi se per os.
Priprema
bolesnika:
-ogranicen unos hrane I
pica, pusenju, unosenju nekih lekova pre pregleda. Pregled se uglavnom obavlja
u jutarnjim casovima, bolesnik ne sme da jede, pusi ili uzima lekove per os.
Unosenje kontrasta per os
vrsi bolesnik po nalogu lekara uz prisustvo rengen tehnicara. Za pregled zeluca
dovoljno je uneti 300-350ml barijumskog mleka.
Zatim se vrsi grafija
zeluca u razlicitim polozajima bolesnika. Za snimanje duodenuma ubacuje se
sonda duodenum I kroz nju se ubaci anestetik. Posle 20min od ubacivanja
anestetika, kroz sondu se ubacuje barijumsko mleko I vrsi se snimanje u
razlicitim polozajima.
Zbrinjavanje pacijenta po
intervenciji obuhvata skretanje paznje bolesniku na stolicu, da ce zbog
eliminacije barijuma biti bele boje, posebno starijim bolesnicima sa sporijom
eliminacijom, na mogucnost nastanka zatvora I potrebu uzimanja laksih
laksantnih sredstava, ako se barijum ne izbaci na vreme.
Nativno snimanje abdomena
Nativno snimanje abdomena
je radiolosko snimanje bez kontrasta. Radi se kod sumnje na opstrukciju
creva-ileus, perforaciju nekog suoljog organa, renalnu ili bilijarnu kalkulozu,
prisustvo stranog tela, nivoa tecnosti.
Nije potrebna
priprema ali je pozeljno da u crevima nema isuvise vazduha, koji moze
zamaskirati realnu sliku.
Ukoliko
pregled nije hitan, priprema je sledeca:
-nekoliko dana hrana bez
celuloze;
-dan pre snimanja cvrsta
hrana, sa sto manje tecnosti;
-laksantno sredstvo, radi
praznjenja creva;
-na dan pregleda nista per
os.
Pregled
debelog creva-irigografija
Irigrografija
je radioloski pregled sa kontrastom. Klasicna irigografija se najcesce radi sa
barijumskim kontrastom, moze se dopuniti vazduhom, koji se koze tretirati kao
drugi contrast.
Kod bolesnika
kod kojih postoji mogucnost od perforacije, radi sprecavanja prodiranja
barijuma u trbusnu duplju, primenjuju se preparati joda. Kod ovih bolesnika
prodiranje barijuma moze dovesti do komplikacija koje mogu imati I fatalan
ishod.
Priprema:
-obavestiti bolesnika o
znacaju pregleda I uzeti anamnezom podatke o stepenu osetljivosti na lekove ili
contrast-jod;
-dan pre pregleda da uzme
lagan dorucak, kao I lagan rucak. 16h do pregleda ne treba jesti, a moze biti
vodu ili caj;
-obaviti evakuaciju fecesa
debelog creva predhodnog dana(fortrans, ricinusovo ulje ili 4 tablete
dulcolaxa).
Izvodjenje pregleda:
-pacijent se skine I legne
na sto za pregled(za vreme snimanja pokriven je), ubrizgava se barijum u anus,
za vreme pregleda pacijent treba da stisne misice anusa da ne bi pustio barijum
da izadje van creva;
-u toku
snimanja-ekspozicije pacijent ne dise I ne pomera se;
-pregled traje oko 30min,
poslw intwrvencije pacijent ide u toilet da se isprazni I snimi ponovo.
Disanje
Pluca su smestena u bocnim
pleuro-pulmonalnim prostorima grudne duplje. Levo plucno krilo je manje od
desnog zbog postojanja srca na levoj strain, dok je desno plucno krilo
podeljeno na tri lobusa, a levo na dva.
Pluca su glavni organ za disanje u njima
se vrsi razmena gasova izmedju spoljasnje sredine I organizma, odnosno prelazak
kiseonika iz vazduha, a CO2 iz krvi u spoljasnju sredinu.
Disanje se moze opisati kao spontani,
ritmicki, mehanicki process. Kontrakcijom
I relaksacijom misica u toku disanja nastaje kretanje gasova iz spoljne sredine
u pluca I obratno.
Spoljasnje disanje se odvija u alveolama
pluca. Vazduh koji sadrzi kiseonik iz spoljne sredine mehanickim procesom
disanja ulazi u alveole pluca. Iz udahnutog vazduha u alveolama, kiseonik
diguzijom prelazi u krvotok. U isto vreme, ugljen-dioksid difuzijom iz venske
krvi prelazi u alveole odakle sa izdahnutim vazduhom napusta pluca.
Disajni ciklus je nesvestan process koji
se neprekidno ponavlja, osim ako je zbog poremecaja svesti nastane poremecaj u
njegovoj regulaciji.
Spoljasnje
disanje se odvija u dve faze:
-Aktivna faza-udisanje-kretanje vazduha prema plucima je aktivna faza
spoljasnjeg disanja ili udisanje. Normalni broj disajnih ciklusa je 12 udisaja
u minuti, a zapremina udahnutog vazduha pri jednom udahu je 500ml, sto znaci
prosecno 6l u minuti.
-Pasivna faza-izdisanje-u ovoj fazi dolazi do izdisanja, dijafragma se podize
navies, a zid grudnog kosa suzava, sto dovodi do povecanja pritiska u plucima.
Unutrasnje disanje-je proces koji se odvija na nivou tkiva I celija, koje
iz kiseonikom obogacene krvi koriste kiseonik, a u nju vracaju CO2.
Centar za disanje nalazi se u produzenoj
mozdini I ponsu-mostu, a regulacija disanja se odvija kontinuiranim emitovanjem
impulse.