-Farmakologija
potiče od grčke reči farmakon – lek i latinske reči logia – nauka.
-U
najširem smislu, farmakologija je nauka o lekovima. Ona proučava interakcije
hemijskih supstanci na živim sistemima, dok klinička farmakologija posmatra i proučava ove interakcije kod
ljudi.
-Predmet proučavanja farmakologije se
odnosi na :
poreklo
i sastav
fizička
i hemijska svojstva
način
spravljanja i oblikovanja
željena
i neželjena dejstva
promene
u organizmu
upotrebu
u terapiji pojedinih oboljenja
-Hemijska
jedinjenja koja se primenjuju da bi promenila funkcionisanje živih sistema zovu
se LEKOVI.
Lekovi
mogu biti: Prirodni (biljna
jedinjenja)
Polusintetski (sintetisani od prirodnih
supstanci)
Sintetski (sinteza bez pocetnih
prirodnih jedinjenja)
-Najveći
broj lekova su dobijeni sintetskim putem, bazirajući se na već poznate prirodne
molekulime, sa izuzetkom antibiotika.
-Alkaloidi
povećavaju terapijske aktivnosti, smanjuju toksičnost, umanjuju sporedna
neželjena dejstva, povećavaju rastvorljivost...
-Farmakologija
se deli na dve grane: farmakodinamija – biološki i
terapijski učinak lekova
farmakokinetika
– resorpcija, raspodela, metabolizam i izlučivanje lekova
F-dinamija
iznačava ono što lekovi čine organizmu, a f-kinetika ono što organizam čini
lekovima.
TERAPIJSKO
PRAĆENJE LEKOVA
-Potrebno
je poštovati znanja o željenim i neželjenim dejstvima kod primenjivanja lekova.
-Cilj je da se izdvoje korisni od
štetnih dejstava razvijanjem novih supstanci (jedinjenja) koji reaguju u dozama
koje su znatno manje od doza pri kojima se izdvajaju toksični efekti.
Primer: Relativna netoksičnost
benzodiazepina u poređenju sa barbituratima koji se koriste kod istih
indikacija.
-Za
povoljan farmakološki efekat, potrebni su adekvatna doza i koncentracija na
mestima farmakološkog dejstva.
-Lekovi
koji imaju velike varijacije u
odnosu doza-koncentracija su: digoksin, hidralazin, fenotiazini,
propranolol, triciklični antidepresivi. Doza za jednu osobu, može biti
toksična za drugu.
OSNOVNI POJAM O
LEKU
-Lekovi su farmakološki aktivne prirodna
i sintetska jedinjenja, pripremljena u prikladnom obliku i određenoj količini,
za primenu terapijske, profilaktične i dijagnostičke svrhe.
-Svojstvo
da menja fiziološke funkcije organizma imaju i biološki aktivne suspstance koje su neophodni sastojci organizma
su: hormoni, hranljive materije,
vitamini.
-Grčka reč farmakon
znači i lek i otrov. Lekovi pod određenim uslovima mogu biti i otrovi,
to se odnosi na dozu, način primene i stanje organizma. U malim dozama deluju
povoljno na stanje bolesti, dok u većim dovode do trovanja i smrti.
PUTEVI UNOŠENJA
LEKA
-Da
bi ispoljio efekte, lek mora biti u kontaktu sa biološkim sistemom (živim
organizmom).
-Kontakt
: Lokalno – dejstvo samo na mestu
dodira (aplikacije)
Sistemsko – deluje na ceo
organizam.
-Najčešći
put ulaska je preko digestivnog trakta i pluća.
TRANSPORT KROZ
ĆELIJSKU MEMBRANU
-Debljina
sloja ćelijske membrane oko 70A, sastavljena od proteina i lipida. Presecaju je
pore različitih veličina koje povezuju spoljašnjost i unutrašnjost. Pore i
osnovne polarne oblasti sadrže vodu.
-Transport
supstanci preko ćelijske membrane odvija se: Pasivnom difuzijom
Filtracijom
Olakšanom difuzijom
Aktivnim transportom
Pinocitozom
-Pasivna difuzija – Najjednostavniji
način, prolaz se ostvaruje difuzijom kroz lipidno proteinski sloj prema stepenu
niže koncentracije.
-Rastvorljivost
leka u lipidima određena je podeonim koeficijentom između
rastvorljivosti leka u lipidima i vodi.
Jonizovana ili polarna jedinjenja imaju nizak podeoni koeficijent i slabu
liposolubilnost dok nejonizovana i
nepolarna jedinjenja imaju visok podeoni koeficijent i visoku
liposolubilnost.
-Brzina
difuzije kroz membranu je direktno proporcionalna liposolubilnosti pa
nejonizovana i nepolarna jedinjenja brzo difunduju kroz ćelijsku membranu. Proteinski kanali obezbeđuju otvore
kroz koje male, nerastvorene čestice i joni difunduju pasivnim transportom.
-Filtracija
– Ostvaruje se difuzijom kroz pore ili vodene kanale na membrani i
ograničen je na hidrofilne supstance sa niskom molekulskom težinom, mali
molekuli. Transport stranih čestica kroz pore zavisi od protoka vode kroz te kanale, veličine
pora i osobina supstance.
Veličina pora je promenljiva i zavisi od vrste tkiva.
-Olakšana
difuzija – Odvija se preko medijatora,
supstanca koja se nalazi na ćel. membrani. Nije potrebna energija i ne
odvija se prema stepenu niže koncentracije. Supstanca se reverzibilno vezuje za
nosač i tako prolazi kroz membranu, na izlazu, raskida se veza sa nosačem koji
je spreman za ponovni transport.
-Brzina
transporta zavisi od osobine rastvora,
nosača i količine nosača. Dostiže max vrednost u momentu zasićenja.
-2 vrste olakšane difuzije: Nosač nosi molekul i
vraća se „prazan“
Nosač prenosi molekul u jednom pravcu,
u povratku prenosi drugi, i tako vrši difuziju u oba smera.
-Aktivan
transport – Prelaz supstanci nasuprot koncentracionom i
elektrohemijskom gradijentu. Zahteva energiju (metabolička energija) koju
dobija enzimskim procesom.
Transportuju
se: šećeri, aminikiseline ili lekovi kao
analogne supstance prirodnim metabolitima.
-Akt.
transport karakterišu: -Mogućnost zasićenja nosača
-Kompeticija više supstanci za jedan
nosač
-Inhibicija
transporta- blokada izvora energije od supstance koja se prenosi
-Visoki koeficijent temperature
-Kretanje jona nasuprot
elektro-hemijskom gradijentu
-Spor transport
-Pinocitoza – Ćelija obuhvata strani materijal
(tečne kapljice) pomoću specifičnih receptora na membrani. Proces bitan za
uklanjanje čestica iz alveola u plućima.
-Fagocitoza
– Ćel. membrana opkoli proteine bakterija i uništi :D
-Faktori koji utiču na transport : 1.Stepen
koncentracije van i u membrani
2.Liposolubilnosti supstance
3.Jonizacije komponente
-Stepen koncentracije – Brzina difuzije
je proporcionalna stepenu koncentracije
aktivne supstance kroz membranu, površinu, debljinu membrane i difuznoj
komponenti.
-Difuziona konstanta zavisi od
fizičko-hemijskih osobina transportne supstance. Ovaj odnos je poznat kao Fukov
zakon.
-Pasivna difuzija zavisi od
koncentracije aktivne supstance na površini membrane.
-Tkiva
sa velikom površinom ćelijske membrane i samo jednim slojem ćelija,
dozvoljavaju brz prolaz podesnih aktivnih supstanci.
-Ravnoteža u difuziji je kada
koncentracije supstanci koje prolaze membranu budu jednake na obe strane
membrane.
-Liposolubilnost. Pasivna difuzija se
zasniva na rastvaranju supstance u lipidima na ćel. membrani. Samo
liposolubilne supstance se mogu transportovati.
-Rastvor
CCl4 je veoma liposolubilan, brzo i potpuno se apsorbuje sa mesta aplikacije. Dok
šećeri (Manitol) slabo apsorbuju jer su neliposolubilni.
-Henderson-Hasseblac-ova jednačina za
kiseline:
pH=pKa
+ log A/NA
kiseline
NA -> N+ + A-
pH=pKa
+ log A/HA+
baze
A+N+ ->HA+
-Slabe
kiseline su u nejonizovanom obliku u jako kiseloj sredini, kao npr. želudačni
sok, i ako su liposolubilne biće apsorbovane kroz ćelijsku membranu. Dok baze u
istoj sredini, u jonizovanom obliku, se neće transportovati i apsorbovati.
-U
alkalnoj sredini kakva je u tankom crevu, kiseline su u jonizovanom obliku i neće se
transportovati. Dok su baze u
nejonizovanom obliku i biće apsorbovane i transportovane.
Нема коментара:
Постави коментар