понедељак, 26. новембар 2012.

Psorijaza - bolest kože i imunološkog sistema


Psorijaza je hronična bolest kože od koje pati ukupno 2-4% svetske populacije. Bolest se javlja kao crvene mrlje prekrivene belim ljuskicama, koje se najčešće pojavljuju na trupu, laktovima, kolenima i temenu, te kao male tačkice na koži.
Oko 95% bolesnika koji boluju od obične, vulgarne psorijaze, imaju poboljšanje, pa čak i potpuno iščezavanje bolesti tokom letnih meseci, naročito tokom boravka na moru, a isti taj broj ima pogoršanje psorijaze tokom zime.
Vrlo je česta i pojavljuje se kod osoba čiji imunološki sistemdobiva pogrešne signale koji uzrokuju prebrzo obnavljanje ćelija kože. Kod obolelih se obnavljanje ćelija odvija u periodu od tri do četiri dana, dok kod zdravih osoba taj ciklus traje 28 do 40 dana.

Te dodatne kožne ćelije nakupljaju se na površini kože stvarajući crvene, ljuskave i upaljene promene na koži koje uzrokuju svrbež, krvarenje i jaku bol. Ove promene na koži izazivaju predrasude i negativne reakcije zdravih osoba, a time i diskriminaciju obolelih.

U početku se verovalo da je psorijaza primarno bolest kožnih ćelija. Danas se većina stručnjaka slaže da imunološki sistem, koji u normalnim okolnostima štiti organizam, odjednom počne naglo obnavljati ćelije kože, te se one počnu nakupljati. Iz tog se razloga psorijaza često naziva "oblikom imunološke bolesti".

Tretmani za psorijazu svrstavaju se u tri glavna tipa: topički lekovi (lekovi za spoljnu primjenu koji se nanose na kožu), lečenje svetlošću (fototerapija) i lekovi za sistemnu primenu.

Najbolji tretmani se postižu prirodnim kremama za psorijazu, dermatitis i druga kožna oboljenja. Po dosadašnjim reakcijama pacijenata i uspešnosti tretiranja psorijaze, dermatitis, alergija i drugih oboljenja, krema Bioeliksir Dermio postiže odlične rezultate , kod najtežih oboljenja omogućava jako duge periode bez simptoma. Nestanak svrbeža primećuje se već nakon par dana primene.

Osnovne komponente Bioeliksir Dermio kreme su hajdučka trava, neven i gavez. Svaka od komponenti ciljano djeluje na uzročnike oboljenja a hidratacijom i regeneracijom dubinskih slojeva kože uspešno sanira oštećenja. Krema ima sertifikate Ministarstva zdravlja Srbije, Hrvatske i FBiH.

субота, 10. новембар 2012.

Kardiovaskularni sistem

-Kardiovaskularni sistem cine : srce, cirkulacijski sistem
 ( arterije, vene, limfatici ).                                                             

-Sistemski cirkulaciju cena : leva komora,
 arterije, arteriole, kapilari, venule,
 vene, gornja i donja suplja vena
 i desna pretkomora.

-Plucnu cirkulaciju cine : desna komora,
 plucna arterija, kapilari, 
 plucne vene i leva pretkomora.






                                 

                                     Anatomija i fiziologija

                                                  srca


-Kardiovaskularni sistem snabdeva tkiva kiseonikom
 i hranjivim materijama, a preuzima, ugljen dioksid
 i stetne materije.
-Srce je smesteno u prednjem medijastinumu,
 naleze na dijafragmu, cine ga : dve predkomore i dve komore.
-Na preseku se uocava : endokard, miokard
 i perikard ( srcana kesa ).


-Perikard ili srcana kesa, je vezivno-elasticna duplikatura u kojoj su pored srca smesteni i koreni velikih 
 krvnih sudova. Sastoji se iz dva lista : unutrasnjeg (seroznog ) i spoljasnjeg ( vezivnog ). Unutrasnji
 list naleze na spoljasnju stranu srcanog misica cineci epikard.


Izmedju epikarda i seroznog lista perikarda postoji kapilarni prostor sa malo tecnosti ( 15-30 ml ) koja vlazi
 njihove povrsine. Elasticna vlakna perikarda omogucavaju njegovo postepeno i umereno prosirenje, do
 izvesne mere i bez znatnih poremecaja srcane funkcije.


-Myocard se sastoji od dve grupe strukturno i funkcionalno razlicitih celija : radna muskulatura 
 omogucava kontrakciju srcanog misica, a u celijama sprovodnog sistema srca stvaraju se nadrazaji
 neophodni za normalan rad srca.
 -Celije radne muskulature predstavljaju osnovnu srcanu misicnu masu.
 Imaju celijsku membranu, jedro, citoplazmu ( sarkoplazmu ), sa veoma brojnim mitohondrijama u njoj.
 Struktura misica je sincicijelna, a celije su povezane tzv. prelaznim plocama.
 Energija fosfatnih veza adenozin-trifosfata ( ATP ), koji je obnovljen posle aerobnog i manjim delom
 anaerobnog metabolizma materija, omogucava normalnu aktivnost celija. 

-Sprovodni sistem srca sastoji se od posebnih vrsta celija koje se histoloski i funkcionalno razlikuju od
 radne muskulature, manje su i bledje ( P-celije ), jer sadrze manje miofibrila. Ove celije se nalaze u 
 sinusnom cvoru, smestenom u zadnjem zidu desne pretkomore, koji je preedvodnik normalnog srcanog
 rada u atrioventrikularnoj spojnici. Hisovom snopu i njegovim granama. Celije predvodnika srcanog rada
 su najmanje ( 5-10 mikrona ), sa brojnim nervnim zavrsecima u blizini.
 One se najveci broj puta ritmicno razdraze i oporave pa taj ritam namecu ostalim, nize lezecim u  sprovodnom sistemu. Oko P-celija smestene su prerlazne celije, cija je uloga da prenose razdrazenje
 na radnu muskulaturu pretkomora.
 U Hisovom snopu ( faciculus communis ), prisutne su Purkinjeove celije koje prenose impuls do 
 muskulature komora i mogu biti predvodnik srca kod idioventrikularnog ritma.

-Myocard preskomora sastoji se od dubokih, kratkih misicnih snopova koji pripadaju samo jednoj 
 predkomori i duzih, povrsno postavljenih koji su zajednicki za obe predkomore.
 Muskulatura leve pretkomore je pravilnije rasporedjena, snaznija je i stvara veci pritisak (6-10 mmHg )
 od desne ( 5 mmHg ). Leva komora je dva do tri puta debljeg zida ( 8-16 mm ) od desne.
 Muskulatura komora je snaznija i sastoji se iz dva sloja uzduzno i koso rasporedjenih misicnih vlakana
 izmedju kojih su poprecno postavljeni misici. Najveci broj misicnih vlakana zajednicki je za obe komore.
 
-Endocard je vezuvna opna koja se sa unutrasnje strane oblaze supljine srcanog misica. Duplikatura
 endokarda, sa vrlo vezivnog tkiva, koje je dei fibroznog skeleta, cine zalistke.
 Uloga zalistaka je da sprece retrogradnu cirkulaciju. Na levom, mitralnom uscu, postoje dva lista ( cuspis ),
 anteromedijalni i posterolateralni zalistak.
 -Na trikuspidalnom uscu razlikuju se tri zalistka : prednji, srednji i medijalni, odvajaju desnu 
 pretkomoru od desne komore, neposredno pre sistole desne komore.

субота, 3. новембар 2012.

Tumor mozga - najopasnija misterija?

Period od 28. oktobra do 3. novembra obeležava se kao Međunarodna nedelja borbe protiv tumora mozga, a u Srbiji od najopasnijeg oblika ovog tumora godišnje oboli i do 250 osoba.
Povodom obeležavanja Međunarodne nedelje borbe protiv tumora mozga, udruženje obolelih od te opake vrste tumora podseća da su tumori mozga među najtežim oboljenjima, koji se javljaju u pet do 15 slučajeva na 100.000 stanovnika.
Nažalost, tačan uzrok pojave tumora na mozgu još uvek je nepoznat iako se razmatra uticaj spoljnih kancerogenih faktora i spontanih mutacija u organizmu.
Od svih tumora mozga, primarni tumori čine devet odsto, dok ostatak predstavljaju metastaze tumora drugih lokalizacija u mozgu.

Kada su u pitanju primarni tumori, 54 odsto su glioblastomi (glioblastoma multiforme) koji predstavljaju najmaligniji i najteži tip za lečenje, a od koga u našoj zemlji godišnje oboli oko 250 ljudi.

Znakovi i simptomi bolesti nisu specifični i mogu biti vrlo raznoliki.

Bolest se može manifestovati opštim simptomima kao što su glavobolja, mučnina i povraćanje, ali veoma često ove pacijente članovi porodice prvi odvedu lekaru usled različitih oblika promena ponašanja, kao što su poremećaji govora, vida, sluha, pamćenja...

Tumori mozga najčešće pogađaju ljude od 45 do 65 godina starosti, ali poslednjih godina postoji sve veći broj obolelih među mlađom populacijom. Nažalost, bez terapije ti pacijenti veoma kratko žive, najduže tri meseca.

Glioblastom se leči hirurškim putem, posle čega sledi radioterapija i hemioterapija. Iako izlečenje nije moguće, uz savremenu terapiju je moguće produžiti i poboljšati kvalitet života ovim ljudima.

Udruženje obolelih od tumora mozga takođe ističe da se pacijenti u Srbiji susreću sa brojnim problemima, poput ograničene dostupnosti radio i hemioterapije, komplikovane procedure dobijanja savremene terapije, nedovoljne informisanosti među pacijentima i nedovoljne podrške obolelima i članovima njihovih porodica.

Upravo zbog tih problema, oboleli od tumora mozga su odlučili da osnuju svoje udruženje da bi, uz podršku lekara, edukovali stručnu javnost, ostvarili prava pacijenata, upoznali širu javnost o problemima obolelih i pružili podršku obolelima od tumora mozga i njihovim porodicama.


петак, 2. новембар 2012.

Црни лук, суперхрана


Заборавите на непријатне мирисе и навалите на црни лук, поручују стручњаци јер је реч о намирници која организам штити од многих болести. Такође, када се опечете, имате проблем са инсектима или боловима у грлу, зграбите прву главицу, била она црвена или бела.

 Богат антиоксидансима, одличан борац у превенцији прехладе, дијабетеса, па и рака, обичан црни лук је права суперхрана!

Међутим, то није све што ово поврће може да пружи онима којима је редовно на трпези, тврде стручњаци.

Исте особине које га чине незаменљивом намирнцом у људској исхрани заслужне су што се лук може користити у бројним ситуацијама.

Иако би се многи намрштили на саму помисао да миришу на црни лук, некада једино решење за последице најезде инсеката на тераси или у спаваћој соби може бити да се намажете ароматичним соком овог поврћа. Комарцима, пауцима и бубицама лук, такође, не мирише најпријатније, па ће побећи главом без обзира.

Ако сте закаснили и инсекти су вам оставили црвене печате по кожи који пеку и сврбе, пожурите у кухињу, расеците главицу и протрљајте сваки ујед. Олакшање ће брзо доћи јер ће сок богат етеричним уљима умирити упаљену кожу.

Исто важи и када се опечете.
 Чај од љуске црног лука магични је напитак када је реч о болном грлу. Од браонкастих омотача једне главице могу се направити две шоље течности пријатног укуса.

Према речима нутрициониста, када је реч о утицају на здравље, мала је разлика између црвених и белих главица и зато што чешће салату зачините обилно ситно сецканим црним луком.


Отров црне мамбе eфикаснији од морфијума?


Супстанца која ублажава болове једнако као морфијум, али без већине нежељених ефеката, пронађена је у смртоносном отрову црне мамбе. Француски научници, заслужни за откриће, верују да су на трагу нових лекова против болова.

Француски научници су, тестирајући отров црне мамбе на мишевима, установили да он делује ефикасније од морфијума и да би убудуће могао потпуно да га замени.

Змија која користи неуротоксине за парализовање и убијање мањих животиња једна је од најбржих и најопаснијих отровница у Африци.

Научници признају да не могу ни да претпоставе зашто мамба ствара ову супстанцу, преноси Би-Би-Си.

Испитујући отров 50 животињских врста, научницима су посебну пажњу привукли протеини из мамбиног отрова који ублажавају болове, након чега су им дали име мамбалгини.

Доктор Ерик Лингеуља са Института за молекуларну и ћелијску фармакологију у Француској каже да откривени протеин нема споредне ефекте као морфијум, који изазива главобоље, тешкоће у размишљању, повраћање и грчење мишића.

Научници истичу да мамбалгини „нападају" бол на сасвим другачији начин и да организам зато не осећа већину негативних споредних ефеката.
  
Лингуеља је објаснио да бол функционише на сличан начин код мишева и људи, што буди наду да се могу направити нови лекови.

До сада спроведени тестови на људским ћелијама у лабораторији показали су да мамбалгини имају слично хемијско дејство на људе.

„Наравно, ово је тек прва фаза и предстоји још много посла са животињама", закључио је Ерик Лингуеља.

Јогурт зубе чува


Зубни каријес је једна од најраширенијих болести данашњице, а јапански научници су открили да је јогурт „најбољи лек“. Ново истраживање је показало да је код деце која редовно пију овај млечни производ 22 одсто мања вероватноћа да се развије каријес.

Резултати јапанског истраживања показали су да је вероватноћа од појаве каријеса код деце која најмање четири пута недељно пију јогурт, мања чак 22 одсто.
На јапанским универзитетима Фукуока и Токио проучавано је више од 2.000 трогодишњака.
  
Сва деца прошла су преглед стоматолога, а њихови родитељи су испунили упитник о прехрамбеним навикама своје деце.

У чланку објављеном у стручном часопису Journal of Dentistry, аутори овог истраживања су написали да би „велика конзумација јогурта, могла да буде у вези са нижом преваленцијом каријеса код деце мањег узраста".

Зубни каријес је болест зуба до које долази услед деловања бактерија, а сматра се да је једна од најраширенијих болести данашњице, тако да само код пет одсто светске популације није дијагностикована.

Велику важност у борби против каријеса има редовно прање зуба, а стручњаци упозоравају да би прање зуба код деце млађе од седам година требало да надгледају родитељи.


Од превише кафе страдају и очи

Проблеми са видом могу бити резултат и претераног конзумирања кафе, упозоравају амерички стручњаци. Поремећај ексфолијативни глауком, који може да доведе до слепила, научници су довели у везу са испијањем ароматичног црног напитка.

Нова студија, обављена на Харварду, показала је да међу мушкарцима и женама који пију три и више шољица кафе дневно постоји велики постотак оних који имају проблеме са видом.

Истраживање доводи у везу претерано конзумирање кофеина са развојем ексфолијативног глаукома, поремећаја вида који погађа око десет одсто особа старијих од 50 година и може да доведе чак и до слепила.

Научници су саопштили да су одрасли који пију три или више шоља дневно 34 одсто склонији ексфолијативном глаукому у поређењу са онима који не пију овај напитак.

Жене које у породици имају забележен случај глаукома спадају у најризичнију групу, па ако пију више од три шољице, ризик од добијања ексфолијативног глаукома повећава се и до 66 одсто. 
У опсежној студији анализирани су подаци готово 79.000 жена и 42.000 мушкараца и том приликом није установљена веза између испијања осталих напитака који садрже кофеин (сода, чај) и овог обољења.

Ексфолијативни глауком је други на листи водећих узрока слепила у свету и погађа око 60 милиона људи.

Оболели не осећају икакве симптоме, али ако се болест не лечи може доћи до оштећења оптичког нерва. И управо због тога што никаквих болова нема, многи ни не знају да су оболели све док не оду на детаљан преглед код очног лекара.

Да би се болест открила у раној фази, стручњаци клинике Мејо предлажу контролни преглед на три до пет година, почевши од 40. године, а после 60, барем једном годишње.

Чешћи прегледи нарочито се препоручују особама које имају неки од фактора ризика.

Особе старије од 60 година изложене су чак шест пута већем ризику од развоја те врсте глаукома.

Уколико блиски рођаци имају глауком обавезно редовно идите код офталмолога јер сте од четири до девет пута склонији да добијете исто обољење.

Резултати студија показали су да и поједини јачи лекови против астме повећавају ризик за 40 одсто.

После повреде ока постоји опасност од јављања глаукома, али не само непосредно по незгоди већ и после неколико година.

четвртак, 1. новембар 2012.

Skeletno mišićno tkivo (textus muscularis striatus skeletalis)

Veliki grudni mišić

     Jedna od osnovnih osobina skeletnog tkiva je ispruganost njegovih vlakana u poprečnom smeru. To je optički fenomen uslovljen molekularnom struktruom mišićnih vlakanaca (miofibrila), koja se nalaze u mišićnim vlaknima. Na svakom vlakancu se pravilno smenjuju tamna I svetla mesta, koja u svim paralelno poređanim vlakancima leže u istoj visini. Tako se dobija utisak da je čitavo mišićno vlakno poprečno isprugano.
  Osnovna strukturna jedinica skeletnog mišićnog tkiva nije mišićna ćelija, već poprečnoprugasto mišićno vlakno. To je masa sarkoplazme koja sadrži mnogo jedara. Dužina mišićnih vlakanda iznosi od 1mm do 12cm (prosečno 3cm), a debljina 10 do 100 mikrona. Najtanja mišićna vlakna imaju spoljašnji mišići očne jabučice (mm. externi bulbi oculi), a najdeblja mišići udova. Mišićna vlakne postaju deblja pod uticajem trajnog pojačanog mišićnog rada (trening).
      Skeleton mišićno tkivo se tako naziva zbog svoje lokalizacije I pripoja uglavnom za periost kostiju skeletal. Neki od ovih mišića se pripajaju za kožu, druge mišiće ili fasciju. Za razliku od glatke musculature, poprečnoprugasto mišićno tkivo samo retko gradi slojeve u zidu nekog šupljeg organa, kao npr. u gornjem delu jednjaka. Ono gradi gotovo isključivo zasebne jedinice, koje su prema okolini jasno razgraničene i predstavljaju organ mišićnog sistema koji se naziva mišić.
    Skeletno mišićno tkivo izgrađuje celokupnu telesnu muskulaturu. Ono je specijalizovano tkivo za kratkotrajne snažne kontrakcije. Inervišu ga motorna vlakna cerebrospinalnih živaca, pa je za razliku od glatkog mišićnog tkiva, pod uticajem naše volje. Jedini izuzeci su mišići jednjaka i prečaga.
Unutrašnja struktura skeletnog mišića